Britanac Michael Caine ostavio je dubok trag u Hollywoodu, a za to sad postoji i dokaz, i to u betonu. Naime, 75-godišnji glumac ovoga je tjedna dobio svoju ploču s otiscima ruku i nogu na pločniku ispred Chinese Theatrea u Los Angelesu. Od svih čestitki koje je primao toga dana, Cainea je najviše raznježio poljubac supruge Shakire, s kojom je u braku od 1973. S njom ima kćer Natashu, a u prvom braku, s glumicom Patricijom Haines, dobio je kćer Dominique. Iako je već u godinama kad drugi razmišljaju o mirovini, on i ne pomišlja na to da prestane raditi. Rođen u jugoistočnom Londonu, u skromnoj radničkoj obitelji, Caine nije naviknut ljenčariti pa i dalje svake godine snima barem dva filma. Ovoga tjedna u svjetska kina dolazi “Vitez tame”, novi film o Batmanu, u kojem glumi batlera čuvara Gothama, a u Puli je održana hrvatska premijera filma “Njuškalo”, o susretu mladog ljubavnika i ostarjelog muža, prerade istoimenog filma iz 1972., u kojem je također glumio. No, tada je on bio mladi ljubavnik, a prevareni suprug bio je Laurence Olivier, dok sada kao izigrani muž glumi uz mladog Judea Lawa.
Zašto ste pristali snimiti preradu filma “Njuškalo”? – Nije mi bilo teško odlučiti se. Kad snimate film u kojem su samo dva lika, bitno je znati da je vaš partner dobar glumac. Jude Law je divan. Cijenim ga kao glumca i već smo dugo prijatelji. No, nije nam bilo teško jer je film režirao Kenneth Branagh, a on je vjerojatno bolji glumac od nas obojice. Znao je kroz koje probleme prolazimo i kako ih najbolje riješiti. Ipak, ulogu sam ponajprije prihvatio zbog izvrsnog scenarija Harolda Pintera. Nikada ne bih ponovno snimao film po originalnom scenariju Anthonyja Shaffera jer mislim da se ne može poboljšati ono što je redatelj Joseph Mankiewicz snimio u originalnom filmu. No, s Pinterovim smo scenarijem imali posve drugačiji film. I zato, kada me je Jude upitao želim li glumiti u preradi “Njuškala”, odbio sam, no kada je rekao da je scenarij napisao Pinter, odmah sam pristao.
Je li vam bilo naporno snimanje nove verzije ‘Njuškala’? – Mora da se šalite. Original smo snimali čak 16 tjedana, tako da je ovaj put snimanje, koje je trajalo samo četiri tjedna, izgledalo kao zabava. Osim toga, imali smo probe tri tjedna prije početka pa je samo snimanje proteklo glatko. Radili smo tako brzo da nismo stigli razmišljati o tome kako nam ide, što je odlično, jer kad imate previše vremena za odlučivanje, često pogriješite.
U filmu, Andrew, ostarjeli uspješan pisac, ima posebnu sobu za svoje nagrade. Imate li i vi takvu prostoriju? – U tome smo jednaki. Doduše, moja soba u kojoj držim Oscare, Zlatne globuse, Emmyje i druge nagrade, nije toliko šminkerska, ali sam, kao i on, zaluđen elektroničkim igračkama. Moram imati najnoviji model televizora, a glazbena linija s razglasom stajala me malo bogatstvo. Osim toga, cijela kuća je “pokrivena” sigurnosnim kamerama, pa ako jednom dođete do mene, na kraju posjeta možete dobiti vaš vlastiti film u boji u kojem glumite s Michaelom Caineom.
Prigovara li vam supruga da previše trošite na te igračke? – Ponekad me želi ubiti kad vidi račun za novi televizor ili kompjutor. No, i ona uživa u mojoj najdražoj igrački, kućnom kinu. Imam odličan projektor, sjajan zvuk zahvaljujući devet zvučnika, i udobne fotelje.
Koje filmove najčešće gledate? – Sve. Jedan sam od najvećih filmofila na svijetu. Gledam sve što mi dođe u ruke. Na sreću, član sam i Europske i Američke filmske akademije, pa svake godine od njih dobivam nekoliko stotina najboljih filmova koji se natječu za nagrade. Jedino mi je žao što sam zbog toga prestao ići u pravo kino jer sve pogledam prije nego što se počne prikazivati u kinodvoranama. No, zato se u listopadu, kad u Engleskoj počnu duge noći, obitelj okupi kod nas i gledamo odlične filmove. To je slavlje.
Očito vam za pravi ugođaj kina nedostaje samo aparat za kokice. – Ne, i njega sam kupio.
Kako vam se sviđa nova verzija filma “Alfie”, od prije nekoliko godina, u kojoj je vaš lik glumio Jude Law? – Taj je film snimljen u pogrešno vrijeme. Originalni Alfie bio je primitivan. Pokušavao je osvojiti žene koje nisu željele seks. No, danas žene traže muškarce i spavaju sa svakim koji naiđe. U suvremenom svijetu više nema mjesta za Alfieja. Uostalom, na kraju originalnog filma, on se okrene prema kameri i pita gledatelje o čemu se tu, zapravo, radi, odajući tako dojam tužne, pomalo izgubljene, poluinteligentne osobe. A onda u preradi ugledate Judea i odmah znate kako on vrlo dobro razumije svijet oko sebe.
Jeste li s Judeom Lawom razgovarali o razlikama između filmskih zvijezda nekad i sad? – Ne, o takvim stvarima nikada ne pričate na snimanju. Uglavnom smo razgovarali o dobrim restoranima koje smo nedavno posjetili i sličnim trivijalnostima. No, što se tiče slave, moram priznati da mi je pomalo žao Judea. I u moje doba znali smo biti nestašni, ali nije bilo toliko paparazza pa nije bilo dokaza. Naravno, s vremena na vrijeme pojavio bi se neki traË, ali nitko nije stradao jer novinari nisu mogli dokazati da je istinit. Danas Jude ne može mrdnuti a da ga tko ne fotografira. On je odličan glumac koji sjajno izgleda, a takvu je kombinaciju teško pronaći. Bog rijetko kome podari dva dara, a njemu je dao talent i ljepotu. Ja sam se kroz život morao probijati bez ljepote, samo s talentom.
Ipak, godinama su vas smatrali seks-simbolom. – Samo zato što ih u mojoj generaciji nije bilo dovoljno. Nismo imali ljepotane poput Judea ili Brada Pitta, pa su me morali trpjeti sve dok napokon nije došao netko doista lijep.
No, za razliku od Judea Lawa, vi ste već 35 godina u braku. U čemu je vaša tajna? – Nisam si mogao priuštiti razvod. Šalim se, naravno. Doista sam sretan zbog divnih 35 godina sa suprugom. Cijeli život glumim s nekim od najljepših žena na svijetu, a one su izazov za svakog muškarca. No, miran sam, jer kada dođem kući, ne čeka me neki zmaj, već također jedna od najljepših žena na svijetu. I dalje smo veoma zaljubljeni, a ja ne mogu objasniti zašto. Samo znam da uživam u našim šetnjama po mjesečini.
Što biste preporučili svima koji žele takav brak? – Ne znam, nemam recept za savršenu ljubav. No, čini mi se da je bitno što smo u svemu jednaki. Ona nije neka ženica udana za veliku filmsku zvijezdu. Zna sve što radim, sve što mislim, pa u svakom trenutku savršeno znamo kako će ono drugo reagirati. I ako osjetimo da bismo se mogli posvađati, jednostavno se malo udaljimo. Nikad se ne svađamo i ne vičemo jedno na drugo. Nekada sam imao psa pa sam na njega vikao, ali sada samo odem u susjednu sobu i urlam na samoga sebe.
Je li istina da je isprva odbijala vaše udvaranje? – Nije htjela ni čuti za mene. Tada me pratio loš glas, govorilo se da sam zločesti dečko. Shakira je muslimanka iz Kašmira, a djevojke su ondje opreznije s dečkima. No, bio sam toliko uporan da mi nije odoljela.
Prvi put ste u Ameriku došli potkraj šezdesetih. Kako vam je tada izgledao Hollywood? – Sve mi je bilo čudno. Producenti su me pozvali u Hollywood, a onda su me ostavili dva tjedna samoga u luksuznom hotelu, u velikom apartmanu sa svim plaćenim troškovima. Nitko nije ni pitao za mene sve dok nisam dobio poruku da će Shirley MacLaine prirediti zabavu u čast mojeg dolaska. Nisam je poznavao, sve je organizirao moj producent, no party je bio uspješan. Naravno, nitko nije došao zbog mene, nego zbog Shirley. Sjećam se da je netko pitao čiji to dolazak slave. No, ništa mi nije smetalo. Bio sam oduševljen kad sam vidio da su prvi došli Gloria Swanson i Frank Sinatra.
Jeste li se tada sprijateljili s Johnom Wayneom? – Ne, njega sam upoznao ranije, dok sam se dosađivao u onom hotelu na Beverly Hillsu. Sjedio sam u lobiju i gledao hoću li vidjeti koju filmsku zvijezdu. On je naišao jednog dana i kad me ugledao, pitao me jesam li ja glumac iz filma “Alfie”. Rekao je da će mi dati savjet: “Govori sporo i dubokim glasom, ali nikada ne kaži mnogo”. A ja sam do tada snimio osam filmova i u svima sam cijelo vrijeme brbljao. Rekao mi je i da nikada ne nosim cipele od antilop-kože. Upitao sam ga zašto, a on je sa smiješkom kazao da ću jednom otići u javni WC, gdje će me prepoznati neki obožavatelj, okrenuti se prema meni i pitati me jesam li ja Michael Caine. Naravno, tada bi mi cipele mogle stradati. Rekao sam mu “Hvala, Johne”, a on se obrecnuo na mene: “Nitko me ne zove John. Zovi me Duke ili gospodin Wayne”.
Kako to da ste baš vi bili uz njega dok je umirao? – Nismo bili najbolji prijatelji, ali smo bili veoma dobri. Igrom slučaja, Shakira je operirala slijepo crijevo, a kada sam joj došao u bolnicu, Duke je ležao u susjednoj sobi. Tada nisam znao da umire. Svaki dan sam dolazio posjetiti suprugu, a završio bih pričajući s njim u njegovoj sobi sve do dana kad je preminuo.
Kako reagirate kada čujete druge glumce da oponašaju vaš specifičan naglasak? – Uvijek to shvatim kao kompliment, osim kada me imitiraju u nekoj reklami. Kada to čujem, odmah zovem odvjetnika i tužim ih. Nije da mi to smeta, nego zbog predrasuda da samo propali glumci rade reklame. A ja ne želim da itko pomisli kako više ne dobivam uloge. Tužbama, dakle, štitim svoj ugled.
Bili ste filmska zvijezda u razuzdanim šezdesetima. Jeste li eksperimentirali s drogama i alkoholom? – Ne želim se dovesti u situaciju da nemam kontrolu nad onim što se događa oko mene. Ponekad popijem nekoliko pića, ali nikada previše. Nekoliko puta sam probao i marihuanu, ali se nakon toga pet sati nisam mogao prestati smijati. Mislio sam da ću dobiti bruh. Sve te droge utječu na mozak i pamćenje, a nema gore stvari za glumca nego da izgubi pamćenje. I zato nisam protiv droga, već ih se samo smrtno bojim.
Prošle ste godine kao DJ objavili chill-out kompilaciju pod nazivom “Cained”. Kako je došlo do toga? – Cijela obitelj obožava taj album. Već godinama amaterski, za svoj gušt, snimam takve kompilacije. Jednu od njih čuo je Elton John pa me nagovorio da je objavim. Dakle, ako vam se album ne sviđa, ne prigovarajte meni nego se obratite njemu.
Josip Jurčić