Prije samo pola godine Susan Boyle (48) bila je nepoznata škotska kućanica, no zahvaljujući nezaboravnom nastupu u showu Britain’s Got Talent danas je poznata diljem svijeta, a njezin debitantski album “I Dreamed A Dream”, koji će i u Hrvatskoj biti objavljen 23. studenog, jedno je od najiščekivanijih ovogodišnjih diskografskih izdanja.
Odrastajući kao najmlađe od devetero djece u siromašnoj obitelji rudara Patricka i daktilografkinje Bridget Boyle, od samoga početka života nije imala sreće. Tijekom teškog porođaja ostala je bez kisika, što je prouzročilo brojne probleme, među kojima su kasnije bile i teškoće u učenju, zbog čega su je vršnjaci zlostavljali u školi. Jedinu utjehu imala je u roditeljima, koji su vjerovali da će njihova kći uspjeti u životu, ali, na žalost, to nisu doživjeli.
Iako ga je priželjkivala, iznenadni uspjeh umalo je uništio Susan Boyle. Danonoćni pritisak novinara i golema očekivanja obožavatelja bili su preveliko opterećenje za nju, pa je nakon neuspjeha u finalu showa Britain’s Got Talent, kada je najboljom proglašena plesna skupina Diversity, doživjela emotivni kolaps i završila u bolnici. Srećom, brzo se oporavila i uspješno nastupila na američkom Plesu sa zvijezdama, kada je izvela prvi singl s albuma, obradu pjesme “Wild Horses” Rolling Stonesa. Zato danas mnogo smirenije i realnije gleda na budućnost.
Što vas je ponukalo da se prijavite u showu Britain’s Got Talent? – Kao i većina drugih, gledala sam show na televiziji i sviđao mi se. Kako sam mami prije njezine smrti obećala da ću napraviti nešto sa svojim životom, činilo mi se da bi to mogla biti moja šansa.
O čemu ste razmišljali dok ste ispunjavali prijavnicu? – Samo sam se koncentrirala da je pravilo ispunim. Pitali su me što ću izvesti, jesam li prije nastupala i imam li umjetničko ime. Nikada nisam ni pomišljala da bi mi ono trebalo pa sam se zbunila. Nisam bila sigurna je li dovoljno upisati samo svoje ime.
Najmlađi ste od devetero djece. Kako je bilo odrastati u tako velikoj obitelj? – Svi smo voljeli glazbu. Moj brat Joe bio je skladatelj, tata je volio pjevati, a mama je svirala klavir. I dvije sestre odlično pjevaju. U kući smo imali gitare i klavir. Bili smo poput obitelji Von Trapp iz mjuzikla “Moje pjesme moji snovi”.
Jeste li i izvan obitelji bili sretni? – Bilo je lijepih i ružnih trenutaka. Djetinjstvo mi je bilo lijepo sve dok me nisu počeli maltretirati u školi. Drugi učenici su me znali tući i često bi me rasplakali. Nema ništa goreg od toga – ako ne znaš kako to spriječiti. Nisam mislila da će itko reagirati, pa sam samo trpjela, a nasilnici su to koristili. Kada sam došla u srednju školu, više nisam znala tko mi je prijatelj, a tko neprijatelj. Vršnjaci su me često ismijavali kad bih se pokušala sprijateljiti s nekim.
Što mislite, zbog čega su ljudi toliko fascinirani vašim nastupom? – Žena koja se pojavi na televiziji s ludom frizurom, čupavim obrvama i u neuglednoj haljini nikako ne može proći nezamijećeno. Doduše, tada sam mislila da je ta haljina, koju sam kupila za bratovo vjenčanje, dobar izbor. Nisam sigurna da je ispunila svoju svrhu na način na koji sam ja to zamislila. U biti, koliko god to otrcano zvučalo, moja priča je poput bajke o Pepeljugi, a ljudi to vole.
Kako ste doživjeli iznenadnu popularnost? – U samo nekoliko dana sam od nepoznate kućanice postala lice s naslovnica, s tim da neki naslovi nisu bili laskavi, na primjer, onaj u kojem sam opisana kao “dlakavi anđeo”. Takav pritisak je na trenutke doista bio nepodnošljiv.
Zašto ste nakon finala završili u bolnici? – Iskreno govoreći, ne sjećam se mnogo toga što se događalo nakon finala. U bolnici sam završila zbog iscrpljenosti, što nije nimalo čudno jer tjedan prije finala gotovo i nisam spavala. Provela sam u bolnici tri dana i sada znam da mi je taj odmor bio prijeko potreban.
Uz “I Dreamed A Dream”, s kojom ste nastupili u showu, koje su pjesme na vašem albumu? – Bilo je logično da na album uvrstim “I Dreamed A Dream”, ali je izbor nekih drugih pjesama i mene iznenadio. Nisam znala da će mi “Wild Horses” Rolling Stonesa tako dobro sjesti. Nikada ju prije nisam pjevala, bio je to potpuno nov teritorij za mene, jer više volim mjuzikle od rocka. No, privukli su me stihovi i malo-pomalo, počela sam ju osjećati kao svoju pjesmu. Isto se dogodilo i s “You’ll See”.
Zašto ste se odlučili za tu Madonninu pjesmu? – To je samo pjesma. I to o potrebi da se bude odlučan, a ja sam odlučna žena, bez obzira na to koliko su me zlostavljali u prošlosti. Čim sam ju čula, oduševila sam se.
Promijenili ste se otkako ste se pojavili u showu. Koga danas vidite kad se pogledate u ogledalo? – Dobro sam se sredila! Od ružnog pačeta nastao je labud i sada samoj sebi izgledam poput neke sofisticirane dame. No, iako sam vanjštinom drukčija, ostala sam ista osoba – samo sigurnija u sebe. Stalno pišu kako sam uzimala botox i izbijelila zube, ali to nije istina. Jedino sam naporno vježbala kako bih izgubila nekoliko kilograma.
Jonathan Hurt
Pročitali ste skraćenu verziju intervju. Cijeli intervju, u koje Susan Boyle još otkriva detalje o ljubavi, roditeljima i djetinjstvu, pročitajte u Gloriji br. 776 ili se pretplatite na PDF izdanje.