Uspjeh Roberta Downeya mlađeg jedna je od najljepših ovogodišnjih holivudskih priča. Talentirani 43-godišnji glumac, čiji je otac Robert Downey ugledni filmski redatelj, a majka Elsie Downey glumica, nije ostvario karijeru kakvu su mu predviđali početkom osamdesetih, ali se sada, očito, vratio u velikom stilu. Naime, početkom osamdesetih, nakon zapaženih ulogu u filmovima “Air America” i “Chaplin”, postao je velika zvijezda, bio je nominiran i za Oscara, a onda je zbog autodestruktivnog ponašanja i droga postao nepoželjan u Hollywoodu. No, danas se sve to promijenilo. Otkako se prije pet godina izliječio od ovisnosti te 2005. oženio producenticom Susan Levin, karijera mu je ponovno u uzlaznoj putanji.
Ulogom u akcijskom hitu “Iron Man” pokazao je da može biti glavni glumac u velikom spektaklu, a dobio je i mnogo pohvala za nastup u uspješnoj komediji “Tropska grmljavina”, koja se sad prikazuje i kod nas. U njoj tumači lik australskog glumca koji za novi film odluči obojiti kožu kako bi mogao glumiti crnca. Neki su Amerikanci prosvjedovali zbog toga, ali glumac se na te kritike samo nasmijao i rekao da ti prosvjednici očito nisu pogledali film. Na intervju u luksuzni londonski hotel Claridges Downey je došao vidno opušten, u srebrnom sakou. Osmijeh mu nije silazio s lica, a prije početka razgovora opskrbio se stimulansima – punom šakom vitamina.
Uzimate li vitamine zato što ste umorni od novinara? – Ne, razgovori s novinarima mi nisu teški. Mnogo više energije izgubim kada film ima premijeru u Americi, pa moram smisliti kako nabaviti dovoljno pozivnica za obitelj i prijatelje. To je daleko stresnije nego odgovarati na novinarska pitanja.
Jeste li dobili više samopouzdanja – i novca – nakon velikog uspjeha filmova “Iron Man” i “Tropska grmljavina”? – Netko je sasvim sigurno vrlo dobro zaradio na tim filmovima, ali to nisam ja. Dobio sam honorar, no on bi bio jednak i da su filmovi propali. Naravno da sam primijetio da je “Iron Man” odlično prošao u kinima i zbog toga sam zadovoljan. Ipak, sumnjam da sam zato postao egoističniji. Nasreću, nisam ni imao vremena da se opijam uspjehom jer se već neko vrijeme pripremam za ulogu Sherlocka Holmesa. Moja glava je sad potpuno u tome.
Znači li to da vas novac ne zanima? – Lijepo je imati pun novčanik, ali davno sam naučio da se ne uzbuđujem zbog viška ili manjka novca. Neki su ljudi veoma osjetljivi kada su u pitanju financije. Baš ovih dana gledam kako propadaju banke u Americi i ljude koji zbog toga očajavaju, no teško mi je suosjećati s njihovim gubitkom. Kada vidim takvu vijest u novinama, pomalo me zainteresira cijela priča, ali važnije mi je što ću imati za doručak. Život je prekratak da bih svoje raspoloženje prilagođavao bankovnom računu.
Ipak, sada ste sigurno zadovoljniji nego dok ste prolazili kroz teške dane, kada ste se borili s ovisnošću? – Ne bih ja te dane nazvao teškima. Sve ovisi kako na to gledate.
Zar sada niste sretniji nego u godinama kada vas zbog ovisnosti gotovo nitko u Hollywoodu nije htio angažirati? – Naravno da je mnogo ugodnije slušati pohvale zbog uspjeha “Iron Mana” i “Tropske grmljavine”, nego da sam morao gledati kako oba filma propadaju, dok svi bulje u mene i očekuju da se, sav očajan, vratim starim porocima. Međutim, i ti teški dani nisu bili beskorisni. To je kao kada gledate sina kako igra nogometnu utakmicu. Veselite se kada pobijedi, ali ponekad je mnogo zahvalnije kada izgubi. Tada pri povratku kući s njim možete razgovarati o životu, o tome kako nije uvijek sve lijepo i doista mu pomoći da shvati ovaj svijet, a ne mu samo čestitati na dobroj igri.
Koju biste godinu onda izdvojili kao najtežu? – Znam da će to zvučati čudno, ali vrijeme i osjećaji su za mene relativni pojmovi. Zato mi je i teško odrediti koje su mi godine bile teške, a koje lagane. Ponekad mi je dan stvarno grozan, na primjer kad svi oko mene misle da sam umišljeni idiot. Naravno, oni griješe, no svejedno tada mislim da se moram promijeniti. I doista mi ništa ne ide od ruke, a onda zatvorim oči i prisjetim se dana kada sam imao tri godine i bio s ocem na plaži. Stajali smo u plićaku, a on je pričao s nekim prijateljem i nije primjećivao da su valovi veliki i da me svaki od njih gotovo potopi. Nije mi bilo ugodno, no čvrsto sam se držao za njegovu nogu i taj dan mi je ostao u ugodnom sjećanju kao dan kada je tata bio snažniji od mora. Ugodna uspomena koja je u potpunosti uljepšala dan, pa ne mogu reći da je bio “težak”. S druge strane, u ponedjeljak, nakon što je “Iron Man” došao u kina i postao najgledaniji u Americi, bio sam sretan i u toj sreći počeo razmišljati kome bih se mogao osvetiti sada kada sam moćan. Ništa velikog, samo sitna osveta za dane kada mi nitko nije nudio posao. I ta zločesta misao zna mi pokvariti cijeli dan. Zato kažem da ne mogu jasno odgovoriti kada sam se osjećao najbolje.
Razgovarate li otvoreno o svojoj prošlosti sa 16-godišnjim sinom Indijem, kojeg ste dobili u braku s glumicom Deborah Falconer? – Moj sin zna tko sam i što sam radio. No, iskustvo me naučilo da nije pametno ponavljati novinarima ono što govorim njemu. Previše sam se puta opekao da bih ponovno napravio tu pogrešku.
Mislite li da će vaš sin nastaviti obiteljsku tradiciju i završiti na filmu? – Već sam mislio da ćete pitati za jednu drugu, ne toliko lijepu, tradiciju obitelji Downey. Što se tiče glume, ne znam zanima li ga, ali se nadam da će imati bolje šanse od mene, bez obzira na to za što se odluči.
Mislite li da glumci moraju biti pomalo tašti? – Ne znam, ali tako je svakako zabavnije. Ne mogu odoljeti ljudima koji su potpuno zaokupljeni sobom. Većinu vremena pokušavam drugima dati prostora i brinem se da ne povrijedim osobe koje poznajem, pa je pravo osvježenje biti u društvu s ljudima koji nemaju takve brige. Stalni pokušaji da dokažete kako niste tašti za mene su gori od same taštine.
Kako se pripremate za ulogu? – Ne znam mnogo toga, ali sam vrlo dobar u glumi. No, ako želim i dalje dobivati dobre uloge, svaki put se i te kako moram potruditi. Ponekad susretnem kolege koji ne žele znati ništa više o liku od onoga što su pročitali u scenariju. Kažu da se boje lošeg utjecaja, a ja ih pitam kojeg lošeg utjecaja? Činjenica? Ni ja ranije nisam volio istraživati. Ipak, shvatio sam da takav stav dolazi od straha, bojite se da vam drugi ne žele pomoći. No, ako snimanju pristupite s vjerom da vam drugi mogu pomoći, brzo shvatite da možete samo profitirati od osoba koje znaju više o vašem liku.
Koji su vaši uzori? – Imam ih mnogo, ali sada mi nijedan ne pada na um. Trebao bih dobro razmisliti tko mi se najviše sviđa, pri čemu bih pazio da uzmem nekog pametnog, jer bih tako i ja ispao pametniji, a to je lažiranje. To ne želim raditi.
Je li jedan od vaših uzora i Barack Obama? Stvorio se dojam da će cijeli Hollywood glasati za njega na izborima za predsjednika Amerike. – Naravno da će biti glumaca koji će glasati za republikance. I ja bih mogao biti jedan od njih. No, to ću samo ja znati. Smeta mi što se stvorila klima da ste sigurno demokrat ako radite u Hollywoodu.
Josip Jurčić