Ljeto je 30-godišnjoj glumici Heleni Minić najdraže godišnje doba. Tada ima najviše slobodnog vremena, a najradije ga provodi u roditeljskoj kući u Puli. Preko dana se sunča i kupa, a kad ogladni, s veseljem joj u misli dolaze mirisi jela koja joj je mama već pripremila. Ali ta razmaženost maminom kuhinjom traje samo koliko i ljetni odmor. Jer kad se vrati u Zagreb, sama mora smišljati što će skuhati sebi i svom dečku, glumcu Hrvoju Klobučaru, s kojim je u vezi četiri godine.
– Ali nije to ništa strašno – kaže glumica koju su TV gledatelji upoznali prateći sapunice “Ljubav u zaleđu”, “Obični ljudi”, ali i humoristični serijal “Naša mala klinika”.
– Uz mamu sam zaista naučila dobro kuhati, a kako godine prolaze, nekako to kuhanje doživljavam ozbiljnije. Pa sam već skupila zavidnu zbirku kuharica, a posljednjih pet-šest mjeseci kuham prema receptima Veljka Barbierija. Uglavnom lakšu hranu koja uključuje malo povrća, koju ribicu i mnogo voća. Meni je kuhanje najbolja antistres-terapija. Budući da je glumu studirala u Sarajevu, a uloge su je vodile na sve strane, od Pule do Virovitice, naučila je spravljati i ćufte, razvijati tijesta za pite, praviti i kolače, ali nekako joj je ipak najdraža mediteranska kuhinja, koju jednako obožava i njezin dečko.
– Naš je posao vremenski vrlo zahtjevan. Posebno kad pripremamo novu predstavu pa smo na probama po cijele dane. Dakako da uz takav ritam ne mogu stvoriti ustaljene navike kakve su imali naši roditelji – da se ruča oko podneva i da smo uvijek za večerom svi za stolom. Ali zato kad smo slobodni, ne idemo više po restoranima kao u početku naše veze, nego uživamo u našem domu i finoj papici koju sami pripravim
Helena Minić nikada nije imala problema s kilogramima, ali ipak pazi da ne večera poslije 18 sati. Ako zbog premijere “zaruži” s ostatkom ekipe, priuštiti si sve kao i ostali, ali se već sljedeći dan disciplinirano vrati pravilima koja si je sama odredila.
– Kako bih mogla odoljeti maminim škampima na buzaru? Ili, pak, njezinim fritulama, koje su tako male, slatke i po njima miriše cijela kuća. A “predajem” se i svaki put kad mama pripravi jelo od tikvica i raznog povrća koje sliči na lazanje. Također uzmem i malo pršuta i sira ako smo na večer u nekom društvu, pojedem i komad tople pogače, jer mislim da se nekih sitnih užitaka čovjek ne smije odreći, jer kakav bi inače život živio? Ali treba znati reći dosta. Hrvoje i ja nastojimo živjeti što zdravije, jednako tako se i hraniti, i doista nam to čini zadovoljstvo
Na ovogodišnjem Zlatnom lavu u Umagu Helena Minić bila je domaćica glumcima iz raznih teatara koji su sa svojim predstavama sudjelovali na tom međunarodnom festivalu komornog teatra. Do iza ponoći se sjedilo uz more, pričalo, jelo finu ribu, pijuckalo vino… Iako je svako jutro rano ustajala, bila je vesela, svima je dijelila komplimente za glumu, nutkala ih hranom, poželjela ugodnu noć na rastanku. – Pa ipak sam ja iz Istre. A mi smo veoma gostoljubivi. I doista mi je bilo važno da svi odu kući siti i zadovoljni.
Diana Šetka