Francuski glumac Jean Dujardin šarmantno je i euforično primio Oscara za najboljeg glumca noćas u Los Angelesu. Taj 39-godišnjak, koji je na prepad osvojio Hollywood iako engleski samo zamuckuje, uspjeh zahvaljuje nijemom filmu “Umjetnik” u kojem je raskoš svog talenta pokazao bez riječi portretirajući imaginarnu zvijezdu klasičnog razdoblja Georgea Valentina.
Prije Oscara dobio je za svoj nastup i brojne druge strukovne nagrade, Screen Actors Guild, BAFTA-u, nagradu u Cannesu i Zlatni globus, ali mu je izmakla nacionalna francuska nagrada César. U svojoj domovini Dujardin je poznat i kao komičar koji je već ranije surađivao s redateljem “Umjetnika” Michelom Hazanaviciusom, primjerice u filmu “OSS 117: Cairo, Nest of Spies”.
Rođen u pariškom predgrađu, Dujardin se za glumu zainteresirao služeći vojsku, do tada mareći jedino za posao u građevinskoj kompaniji svojih roditelja. Francuski George Clooney , kako mu danas tepaju Amerikanci, u početku je nastupao kao zabavljač po kabareima i vodviljima, da bi se potom pojavio u nekoliko kratkih filmova, a potom i u dugometražnima, primjerice uz Jean-Paul Belmonda čijim nasljednikom pomalo postaje.
Od 2009. godine Dujardin je oženjen za kolegicu Alexandru Lamy, koju je upoznao na snimanju humoristične serije “Un gars, une fille” 1999. Iako je prvi francuski glumac koji je dobio Oscara za glavnu ulogu, u svom se obraćanju ipak prisjetio idola iz zlatnog doba Hollywooda Douglasa Fairbanksa. S obzirom na jezičnu barijeru, Jean je dao kraći intervju od ostalih dobitnika te se oslonio na pomoć prevoditelja.
U svjetlu velikog uspjeha vašeg nijemog filma, razmišljate li i o prelasku na zvučne? – U Americi? Ja nisam američki nego francuski glumac, pa ću u svojoj domovini i nastaviti karijeru. Ali moguće je. Volio bih napraviti još koji nijemi film u Americi. Znam da ću ovdje uvijek biti samo “francuski glumac u SAD-u” i da mogu dobiti samo uloge primjerene tome.
Kako je izgledao proces kreiranja lika Georgea Valentina i je li se razlikovao od uobičajene pripreme za uloge u zvučnim filmovima? – Nije to bila suviše intelektualna priprema. Ja nisam intelektualac. Ja promatram. Gledao sam mnogo filmova Douglasa Fairbanksa i Genea Kellyja. Dobro sam se zabavljao pretvarajući se da sam zvijezda 1920-ih.
Jeste li na kraju svog govora na francuskom rekli nešto prosto? – Rekao sam to je čudesno, sjajno, nevjerojatno.