INTERVJU: CLIVE OWEN

Bio sam grozan Romeo

A da preskočimo intervju i odemo nešto popiti – u šali, ali i s nadom da će dobiti potvrdan odgovor, započeo je britanski glumac Clive Owen (44) razgovor u berlinskom hotelu Ritz-Carlton. Iako ga već godinama svrstavaju među najzgodnije i najbolje plaćene holivudske glumce, zvijezda filmova “Sin City”, “Bliski odnosi” i “Djeca čovječanstva” nije se, naime, još priviknuo na svoj status pa intervjue doživljava kao najneugodniji dio svojega posla.

Zato i ne čudi što s mnogo više strasti nakon službenog dijela intervjua govori o svojim hobijima, na primjer o nogometu, i objašnjava zašto je vatreni navijač Liverpoola, nego kad ga se pita o ulogama. No, to ne znači da je loš sugovornik. Naprotiv, bio je iznimno pristojan i srdačan. Odjeven u crno odijelo i bijelu košulju, svoju “uniformu” za pojavljivanje u javnosti, govorio je o filmu “International” redatelja Toma Tykwera, trileru o agentima Interpola koji pokušavaju otkriti malverzacije moćnog bankarskog lobija, ali i o tome kako uspijeva uskladiti karijeru u Hollywoodu sa životom u Engleskoj, gdje ga nakon snimanja čekaju supruga, glumica Sarah-Jane Fenton, i kćeri Hannah i Eve.

Jeste li zbog filma “International” promijenili mišljenje o bankama i bankarima? – Svijet u kojem živimo ovisi o novcu, to ne možemo zanijekati, a banke nam pomažu da njime lakše baratamo. Ne mislim da bi nam bilo bolje kada bi se banke zatvorile. No, istina je da u svijetu financija ima mnogo prevara koje na kraju najviše pogode običnog čovjeka, a to je upravo ono što me zainteresiralo u scenariju za “International”. Priča je odlično istražena i otkriva mnogo detalja o svijetu moći i novca. “International” je ujedno punokrvni triler, a sviđa mi se kada film spoji zabavu i ozbiljan pogled na situaciju u svijetu.

Je li i vas pogodila financijska kriza? – Nikada nisam ulagao u dionice ili kupovao nekretnine razmišljajući kako ću zaraditi još novca. Zato se moji prihodi nisu promijenili. Nisam previše upućen u situaciju, no poznajem mnogo ozbiljnih poslovnih ljudi koje je kriza i te kako pogodila. Najstrašnije je što uopće ne vide izlaz iz problema. Govore mi da nikad nisu doživjeli ništa slično, a to mora uplašiti i najveće optimiste. Neki holivudski producenti najavili su da će morati smanjiti honorare velikim zvijezdama.

Biste li pristali glumiti za manje novca? – Zašto ti producenti ne bi smanjili svoj postotak zarade? O mojem honoraru možemo pričati tek kad oni odustanu od raskošnih kuća u Malibuu.

Kako će financijski problemi utjecati na filmsku industriju? – Povijest nam je pokazala da je filmu dobro u teškim vremenima. Ljudi tada žele pobjeći od stvarnosti, a filmska industrija im to omogućuje. No, nema nikakve sumnje da će i Hollywoodu biti teško. Visokobudžetni filmovi i dalje će se snimati jer donose najviše novca. Odobravat će se i niskobudžetni filmovi jer je ondje i rizik manji. Najteže će biti onima koji žele snimati filmove iz srednje kategorije, koji su najčešće i najkvalitetniji. Oni su relativno skupi, a njihov uspjeh na blagajnama nije siguran pa će malo financijera htjeti riskirati s njima.

Znači li to da je pod upitnikom i film u kojem biste trebali glumiti detektiva Philipa Marlowea? – Nadam se da nije. Oduvijek sam obožavao pisca krimića Raymonda Chandlera, a najviše su mi se sviđale njegove priče o Marloweu. S tim likom moram biti oprezan jer ga svi poznaju, pa bi najmanja pogreška u interpretaciji mogla biti kobna. Zato scenarij mora biti savršen, a tek kad budemo zadovoljni njime počet ćemo razmišljati o snimanju filma i skupljanju novca za pristojnu realizaciju.

Bojite li se usporedbi s Humphreyem Bogartom, koji je Marlowea sjajno odglumio u filmu “Duboki san”? – Bogart je jedinstven i teško se s njim uspoređivati. Kad bih mu se barem malo približio, bio bih najsretniji na svijetu.

Volite li prilagođavati lik sebi ili slijepo slijedite scenarij? – Kao glumac se potpuno podređujem redatelju. Volim kada me vodi i pokazuje što želi od mene, ali da bismo ostvarili takav odnos, doista mu moram vjerovati. Zato mi se sviđa kad se dobro pripremamo za snimanje, kao što je bio slučaj s “Internationalom”. Razgovarali smo o svim detaljima priče i imali brojne probe. Čak i kad bismo dobili slobodan dan, sastajao sam se s Tomom i raspravljao o filmu. Film ste snimali u Njemačkoj, Turskoj i SAD-u.

Kako spajate obiteljski život s poslom zbog kojeg stalno putujete? – Sa svakim filmom je drugačije. Ovaj put je obitelj bila sa mnom dok smo snimali u Berlinu i u New Yorku, tako da nismo dugo bili odvojeni. No, djeca sada idu u školu, pa kada dogovaram raspored snimanja, pazim na to da ga uskladim s njihovim školskim obvezama. Nakon snimanja ne prihvaćam nove poslove jer prvo želim provesti više vremena s djecom kako bismo nadoknadili vrijeme razdvojenosti.

Mislite li da će kćeri krenuti vašim stopama? – Volio bih da rade ono što će ih činiti sretnima. Neću ih odgovarati od glume, ali ih neću niti poticati da krenu mojim stopama. Što god odluče, ako to doista budu voljele, bit ću zadovoljan. Bio bih idiot kad bih zahtijevao da žive onako kako ja želim.

Proglasili su vas jednim od najzgodnijih holivudskih glumaca, a vi već nekoliko godina ne glumite romantične likove. Je li to zato što se bojite da bi se zbog njih manje govorilo o vašoj glumi, a više o izgledu? – Ne, o tome nikada ne razmišljam. Kada mi ponude neku ulogu, zanima me samo je li priča uzbudljiva i mogu li tom filmu ponuditi nešto novo. Posljednjih godina nisam dobio mnogo dobrih scenarija za romantične filmove. No, nedavno sam snimio romantičnu dramu “Ti mi lažeš najbolje” s Julijom Roberts. Suprugu ste upoznali nedugo nakon studija, kad ste oboje glumili u predstavi “Romeo i Julija” u londonskom kazalištu Young Vic.

Kada pogledate unatrag, mislite li da ste bili uvjerljivi u toj romantičnoj ulozi? – Slabo se sjećam predstave, ali sam siguran da sam bio loš. Problem s Romeom je u tome što je to jedna od najtežih uloga koje je Shakespeare napisao. Tu nema pretvaranja, morate pokazati istinsku ljubav i gledatelj je mora osjetiti. Da biste uspjeli u tome, potrebno je neko iskustvo, koje se stječe godinama, no kao 40-godišnjak ne možete glumiti Romea. Zato je za tu ulogu teško naći glumca.

Josip Jurčić

Linker
30. travanj 2024 12:05