Usred priča o otkazivanju borbe mitskog Mike Tysona i influencera Jakea Paula nije se loše prisjetiti "real deal" stvari koje nam je jedan od najvećih teškaških prvaka svih vremena podario.
U svijetu boksa, mečevi koji su obilježili povijest često su rezultat sudara dviju izuzetnih osobnosti, a jedan takav nezaboravni susret dogodio se 30. svibnja 1987. godine kada su se u ringu našli Mike Tyson i Pinklon Thomas. Ovaj meč nije bio samo borba za titulu, već i sudar stilova te priča dvaju velikana boksačkog svijeta. "Službeni ulog" ovog meča bili su WBA i WBC pojasevi u teškoj kategoriji, ali meč u Outdoor Areni u Las Vegasu je na kocki dvije ulaznice - prva je bila za Tysona koji je pobjedom ostvario početak grandiozne dominacije dok je druga "hipotetička" ulaznica trebala vratiti već dokazanog prvaka Thomasa na svjetsku scenu nakon poraza od Berbicka.
Meč je sudio dobro poznati filipinski sudac Carlos "Sonny" Padilla, a njegova uglađena sudačka cipela je ulazila u ringove diljem svijeta - od Japana, preko SAD-a pa sve do jednog od najjužnijih grada na svijetu - Punte Arenasa.
Mike Tyson, poznat po nadimku "Iron Mike", u tom je trenutku bio "mladi lav" u svijetu boksa. Sa samo 20 godina, već je nosio titulu najmlađeg svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, osvojivši WBC naslov protiv Trevora Berbicka u studenom 1986. godine. Njegova eksplozivna snaga, nevjerojatna brzina i agresivni stil borbe činili su ga neustrašivim protivnikom. Tysonova pojava u ringu bila je gotovo zastrašujuća - njegova sposobnost da završi mečeve u ranim rundama postala je njegova prepoznatljiva karakteristika.
S druge strane ringa stajao je Pinklon Thomas, boksač s bogatim iskustvom i reputacijom tvrdog borca. Thomas je već bio bivši WBC prvak, poznat po svojoj čvrstoj bradi i izuzetnoj tehničkoj vještini. Njegov udarac bio je jedan od najpreciznijih u teškoj kategoriji, a njegova sposobnost da izdrži teške udarce učinila ga je izazovom za svakog protivnika. Unatoč osobnim borbama izvan ringa, Thomas je bio spreman suočiti se s Tysonom i dokazati da još uvijek pripada samom vrhu boksa.
Meč između Tysona i Thomasa održan je u Las Vegasu, gradu koji je često domaćin najvažnijih sportskih događaja. Tyson je ušao u ring kao izraziti favorit, ali Thomas nije bio protivnik kojeg bi trebalo olako shvatiti. Od samog početka borbe, Tyson je preuzeo inicijativu, napadajući Thomasa serijom snažnih udaraca. Thomas je, međutim, pokazao svoju otpornost, uspijevajući izdržati početne nalete Tysona.
Presudni trenutak dogodio se u šestoj rundi kada je Tyson, serijom silovitih udaraca, poslao Thomasa na pod. Iako se Thomas uspio podići, sudac je prekinuo meč, proglasivši Tysona pobjednikom tehničkim nokautom. Ovaj trijumf bio je još jedan korak ka cementiranju Tysonove dominacije u teškoj kategoriji. Sam prekid meča možete pogledati u sklopu ovog članka, dok se za one nostalgične ljubitelje plemenite vještine snimak cijelog povijesnog obračuna nalazi ovdje.
Tysonu je ova pobjeda dala potrebni autoritet u narativu njegove karijere da se nastavi razvijati te evoluirati vlastiti "Peek-a-boo" stil, mnogi stariji čitatelji će se prisjetiti onih uzvika iz Tysonovog kuta kada je praktički na savršeno tempiran način znao ispaliti svoju dobro poznatu "6-4" kombinaciju. Snagom sportskih mastermindova Cusa D‘Amata i Teddyja Atlasa koji su svoje uporište pronašli u zastrašujućim tjelesnim propozicijama Mikea Tysona rodio se jedan od najfamoznijih boksačkih stilova kojeg su godinama kasnije imitirali, bolje reći pokušali imitirati brojni veliki boksači poput Donnyja Lalondea, Michaela Moorera, Alexandera Povetkina...
Meč između Mikea Tysona i Pinklona Thomasa ostaje zapamćen kao jedan od ključnih trenutaka u Tysonovoj karijeri. Ova borba nije samo pokazala Tysonovu nevjerojatnu snagu i tehničku superiornost, već i njegovu sposobnost da se suoči s iskusnim protivnicima i izađe kao pobjednik. Za Thomasa, iako je izgubio, meč je bio podsjetnik na njegovu hrabrost i borbenost, te je cementirao njegovo mjesto među velikim imenima teške kategorije. Thomas je nakon toga 19. puta ušao u ring, a u svojoj karijeri ukrstio je rukavice s ostalim velikanima poput Evandera Holyfielda, Riddicka Bowea, Trevora Berbicka, Mikea Weavera i Tima Witherspoona. Zanimljivo je što je boksač rođen u Michiganu imao vrlo kratku amatersku karijeru u kojoj je boksao samo tri puta.
Nakon kraja sportske karijere Pinklon Thomas je osnovao udrugu pod nazivom "Project P.I.N.K. (Pride in Neighborhood Kids)" koja je djeci nižeg socioekonomskog stanja često omogućavala priliku da svoju "slabost" pretvore u uspjeh unutar boksačkog ringa.
Ovaj susret dvaju velikana boksa ostaje urezan u sjećanje svih ljubitelja sporta, kao dokaz da je boks mnogo više od fizičke snage - to je umjetnost, strategija i, prije svega, srce.
