K1 i Boks

‘Cilj mi je nokautirati Rica, zaboli me za rankinge i titule. Vjera? Drži me normalnim i kontrolira mi ego‘

Antonio Plazibat

 GORAN MEHKEK Cropix
Razgovarali smo s najboljim hrvatskim kikboksačem uoči Glory 95 spektakla u zagrebačkoj Areni

"Stig‘o Joško Gvardiol za siromašne", sa širokim osmijehom na licu našalio se Antonio Plazibat nakon ulaska u prostorije zagrebačkog Spartan Gyma, aludirajući na sličnosti u imidžu s braničem hrvatske nogometne reprezentacije. Povod njegovog dolaska bili su "media day" i otvoreni trening uoči Glory 95 priredbe koja će se 21. održati u zagrebačkoj Areni. Iako zbog ozljede lakta, nažalost, neće nastupiti na "eventu" koji je inicijalno trebao predvoditi, popularni "Plaza" i dalje je zadržao status najveće zvijezde u cijeloj priči, a dokaz tome je i kolona novinara, što domaćih, što stranih, koji su stigli u dvoranu na Črnomercu i strpljivo čekali priliku da porazgovaraju s najboljim hrvatskim kikboksačem.

Svoj smo red dočekali i mi, a nakon upita za intervju, potpisniku ovih redova odlično raspoloženi nokauter srdačno je odgovorio: "Može, samo pucaj!".

Otisnuli smo se tako na slalomsku vožnju kroz broje teme, a startna kućica bila je označna najaktualnijim pitanjem, onim koje se odnosi na otkazivanje nastupa u zagrebačkoj Areni. U "main eventu" predstojeće Glory 95 priredbe, naime, Plazibat je trebao odmjeriti snage s Levijem Rigtersom, a taj bi meč iznjedrio sljedećeg izazivača za prvaka Rica Verhoevena. Prije nepuna četiri tjedna, međutim, javnim se prostorom prolomila vijest kako je 30-godišnji Solinjanin bio prisiljen otkazati nastup zbog ozljede lakta.

Nema kukanja

"Bol u laktu traje već dugo, što je i normalno jer 15 godina svakog dana dobivam udarce u ruke. Trpio sam to, ali kad su krenule ove pripreme i sparinzi, u nekim trenucima, kad bi mi, primjerice, neki ‘kick‘ ili direkt sjeo kako ne treba, ruka bi me zaboljela osjetno više nego što me boljela kost u meču (s Tariqom Osarom slomio ruku, op.a.). Nakon toga bih stao na nekoliko minuta, a onda i pokušao nastaviti, računao sam da se trebam ‘probiti kroz to, da je to možda reakcija jer dugo nisam radio, ali nije bilo tako. Kad je došlo do mjere da moram zaustaviti trening nakon prvog udarca, otišli smo to slikati, a rendgenske snimke su pokazale da je problem u laktu. Prisutne su upale, rupture, cista i potreban mi je odmor", ispričao je jedan od najboljih svjetskih kikboksača teške kategorije za Fight Site pa otkrio kako se psihološki nosi s cijelom situacijom i činjenicom da mu je "title shot" iskliznuo iz ruku:

"Sve je to u k**cu, nećemo se lagati, ali uvijek može gore. Glupo mi je kukati zbog tog lakta, plakati i govoriti: ‘Trebao sam se boriti, trebao sam ovo, trebao sam ono‘, kad znam koliko se ljudi muči s ozbiljnim zdravstvenim problemima, kao što su karcinomi i slične bolesti. Otkazana mi je borba, je**ga, naravno da mi nije drago, ali postoji puno gorih stvari od toga. Frustrirajuće je, gubim godine i sve me to živcira, ali kad sam stao i razmislio shvatio sam da bi bio smeće da previše kukam oko toga, prihvatio sam situaciju takvom kakva jest, a opet ponavljam, postoje puno teže stvari s kojima se ljudi moraju nositi".

Jedno od pitanja koje se nametalo jest i ono kada će se Plazibat vratiti punom trenažnom procesu, odnosno kad bismo ga ponovno mogli vidjeti u ringu.

"Nadam se što prije, ali sve ovisi kako će tijelo reagirati i koliko će mu trebati za oporavak. Mogu krenuti s ‘full‘ treningom za tri mjeseca, mogu za šest, a mogu i za godinu dana. Moram se vratiti u takvom stanju da mogu primati udarce, da lakat izdrži bez pucanja, a ako se vratim i ponovno se pojavi bol, onda ću opet morati čekati. Generalno mogu raditi sve, normalno živjeti, ali ne mogu sparirati, a to je neizostavni dio priprema. Mogu čak udarati vreću i fokusere, ali ne mogu primati udarce u dužem razdoblju", objasnio nam je proslavljeni hrvatski borac.

Okršaj s Ricom

U nastavku razgovora dotaknuli smo se "nove" glavne borbe večeri Glory 95 priredbe, one između spomenutog Rigtersa i Bahrama Rajabzadeha.

"Po meni je to 50-50 borba, ovisi o tome kakvi će se i jedan i drugi pojaviti, te kakvu će taktiku koji od njih pripremiti, Ako Bahram napravi presing od početka i stisne Levija, mislim da ga može i nokautirati jer je on lik koji ne voli primati udarce i puca pod pritiskom. S druge strane, ako Levi bude dobro pripremljen, ako se bude dobro kretao i kontrirao Bahrama, ako bude smirio tu početnu ‘oluju‘, vjerujem da na pet rundi i on njega može završiti", rekao je Plazibat pa procijenio koliko bi jedan ili drugi kikboksač imali šanse u eventualnom meču za titulu s Verhoevenom:

"Smatram da obojica imaju šanse, rekao bih da bi Bahram ipak bio nezgodniji Ricu jer se s njim dosad još nije borio, dok s Rigtersom jest. Mislim da bi Bahram mentalno bio spremniji pobijediti Rica nego Levi pa bi mu zbog toga bio nezgodniji protivnik. Više bi išao ‘ginuti‘, recimo to tako".

Kako, nadalje, naš sugovornik vidi sebe u možebitnom okršaju s Ricom?

"Da ne mislim da ga mogu pobijediti i da ne mogu biti najbolji, prestao bih se baviti ovim sportom. Ne mislim to samo ja nego i ljudi oko mene. Među ostalima, to su mi rekli Gökhan Saki, Badr Hari i Mike (Passenier). Svi su oni to uvidjeli, ali, naravno, nije to samo do treninga, treba se poklopiti više faktora; dobar dan, zdravlje, malo sreće... To bi se prije ili kasnije moglo dogoditi, ali, sve u svemu, vjerujem da imam njegovu mjeru, odnosno da ga mogu pobijediti i nokautirati".

Što se tiče dugoiščekivanog meča s Verhoevenom, zanimalo nas je i privlači li Antonija sama titula kao takva ili ipak pobjeda nad dugogodišnjim vladarom teške divizije kikboksa.

"Stalo mi je do toga da pobijedim Rica, zaboli me k***c za rankinge i titule, to je sve samo za staviti fotografiju na Instagram i skupiti lajkove. Želim se boriti, želim raditi atraktivne mečeve i nokautirati protivnike", istaknuo je pa dodao: "Što se tiče ovih momaka koji će se boriti u Zagrebu, neka zaredaju tri-četiri nokauta, svi će znati za njih i svi će misliti da su monstrumi. Isto tako, međutim, koliko se brzo možeš dići, toliko brzo možeš i pasti, to je ljepota i prokletstvo ovog sporta, pamti te se po zadnjoj borbi, ali u svemu tome ima neka čar i ja ću uvijek ići na nokaut, odnosno pokušavati završiti borbu što prije".

Hrvati na Gloryju 95

Na spomen mlađih boraca koji će se 21. rujna boriti u Zagrebu, dotaknuli smo se i Plazibatove uloge u ispunjavanju "fight carda" hrvatskim kikboksačima. Naš je sugovornik, naime, osobno intervenirao da se što većem broju hrvatskih predstavnika omoguće nastupi na nadolazećem Glory 95 spektaklu.

"Ako mogu nekome pomoći i učiniti da dečki, koji su to zaslužili, dobiju priliku boriti se na ovoj priredbi - onda ću to i učiniti. Neću nikome zatvarati vrata ili ići uništavati priredbu. Cilj Gloryjevog dolaska u Hrvatsku jest da se stvori scena i da se pruži prilika mlađim borcima, da mogu doći doma i reći roditeljima: ‘I ja ću se boriti ovdje‘, a ne da se to sve događa negdje daleko. To je važno za hrvatski sport i našu borilačku scenu, isplivat će talenti, a bit će i sve više mlađih koji su zainteresirani. Jedno vuče drugo i to je, na kraju krajeva, dobro za nas kao zajednicu i državu. Ako od svih njih barem jedan ili dvojica prođu na svjetsku scenu, to je velika stvar", rekao nam je Plazibat pa izdvojio nekoliko imena koja bi osobito mogla zabljesnuti na priredbi u Areni:

"Ivan Bertić i Vito Košar, oni su najperspektivniji u amaterskoj konkurenciji, osvojili su sve što se može osvojiti. Andrej Kedveš je također ubojica, Teo Mikelić je već imao priliku, a sada je dobio novu, mislim da je zreliji i da je spreman, a sada je na njemu da to i pokaže. Antonija Krajinovića nisam gledao, ali je osvajao WAKO i amaterske turnire kroz koje je potrebno proći da bi dokazao da vrijediš. Svatko od njih može nešto napraviti, imaju priliku ne samo pokazati se hrvatskoj javnosti nego i dobrom izvedbom izboriti poziv za novi meč pod okriljem Gloryja, a koji se može dogoditi već za mjesec ili dva dana. Realno gledajući, bilo tko od njih ako poveže nekoliko pobjeda nokautom, može se kroz tri borbe boriti za titulu, osvojiti je, i postati nova velika hrvatska nada i zvijezda. Ne moraju ići okolo, dobili su ulaz kao što ga dobivaju Belgijci, Nizozemci, Francuzi, Amerikanci i ostali".

image

Antonio Plazibat i Mladen Brestovac

GORAN MEHKEK Cropix

Nasuprot mladim "lavovima", imamo prekaljenog hrvatskog ratnika Mladena Brestovca koji će u svom povratničkom, a ujedno i oproštajnom meču, ukrstiti rukavice s Vladimirom Toktasynovom.

"Raduje me Brestovčev nastup, mislim da bismo mogli vidjeti još jedan njegov legendarni ‘high kick‘. Svi znaju što će napraviti, ali svejedno svaki put prođe, to je umjetnost. Mogao bi to ponoviti i u Areni i zaključiti svoju karijeru na brutalan način, i to na priredbi najveće svjetske kikboksačke organizacije, u Zagrebu, pred svojom publikom - ne može bolje. Veselim se tome kao njegov nekadašnji fan, a onda i prijatelj i trening partner. Jedva čekam to vidjeti", rekao je Plazibat.

Provjerili smo i postoje li kakve naznake o tome da bi Glory u skorijoj budućnosti mogao ponovno doći u Zagreb.

"Vučem ih za rukav, već sam ih krenuo ‘pilati‘ i gnjaviti i mislim da im je pun k***c mene, haha. Mogu samo zahvaliti ljudima što nisu otkazali cijeli priredbu nakon moje ozljede, kad sam objavio video, javili su mi da ‘card‘ ostaje i da će nas podržati, hvala im na tome. Ako ova priredba dobro prođe, postoji opcija da se već dogodine ponovno vrate, to još ništa nije sigurno, sve je u zraku, ali ja ću ih nastaviti stiskati. Kao što sam već govorio, osobno bih volio da se barem jednom godišnje, ili jednom u godinu i pol dana, održava velika Gloryjeva priredba u Hrvatskoj, a ako se to ostvari - bit će odlično".

Humanitarni skokovi

U drugom dijelu razgovora nakratko smo napustili ring i zaputili se prema moru, odnosno bazenima. Iz Plazibatovih objava na društvenim mrežama razvidno je kako slobodno vrijeme rado krati skačući s prijateljima u more na splitskoj plaži Ježinac, a iz cijele priče razvila se i hvalevrijedna ideja o organizaciji natjecanja s humanitarnim karakterom.

"Ove nedjelje, 15. rujna, od 14 sati, na vanjskim bazenima Poljuda bit će organizirano natjecanje u skokovima pod nazivom ‘Najluđi skakač Hrvatske‘. To su ovi skokovi što mi ‘dolje‘ skačemo i zovemo ih prijelom, u Zadru ih zovu ‘bauk‘, negdje ih zovu ‘motika‘, ali svugdje se radi o sličnim skokovima koji su atraktivni i zabavni za gledati. To je dio kulture skakanja u Splitu još otkad sam bio dijete", ispričao nam je Antonio, koji će tijekom nedjeljnog natjecanja ponijeti ulogu suca, pa nastavio:

"Pala mi je ideja da organiziramo to natjecanje, ljudi su me podržali, a onda smo to spojili s glazbom, DJ-em, u susret nam je izašao klub Vanilla iz kojeg su mi se sami javili i rekli da možemo računati na sve što bude trebalo. Javili su se, također, i ljudi koji će pripremati hranu, tako da ćemo imati i hranu i glazbu, a bit će prisutan i Grše koji je otkazao sve nastupe za taj vikend i uzeo slobodno kako bi došao podržati ‘event‘. Bit će i drugih poznatih osoba, rekao mi je Ursa da dolazi, trebao bi doći i Lay Z, kao i svi drugi koji budu slobodni. Bit će to spoj s, jedne strane, skokova i druženja, a s druge, dobre hrane, pića i glazbe. Odaziv je velik, imat ćemo i kotizaciju i ulaznice u rasponu od 5-10 eura, a svi prihodi idu u humanitarne svrhe za Dječji dom Maestral u Splitu. Cilj je skupiti što više novca i mislim da bi se to moglo pretvoriti u jednu lijepu godišnju tradiciju, potrudit ćemo se ovjekovječiti to skakačko natjecanje i svake godine skupiti dobar iznos. Moram zahvaliti i IsoSportu i Vindiji, čim sam ih nazvao i rekao što je u planu, odmah su pristali, a isto tako moram zahvaliti i svima ostalima koji se javili i podržali ovu ideju".

Tijekom razgovora o skokovima, osvrnuli smo se i kritika pojedinih komentatora na društvenim mrežama koji su, nakon Plazibatove objave o otkazivanju meča s Rigtersom, uzroke ozljede pronašli upravo u njegovim aktivnostima na Ježincu.

"Razumijem da ljudima koji gledaju sa strane, koji ne žive na moru i nisu se često sretali s takvim skokovima, to izgleda bolno i luđački. Uz to, postoji i ona stara teorija da kad skočiš s 20-30 metara more postaje beton, ali nije to baš tako. Jasno da ako netko tko nikada nije skakao dođe na more i tako skoči, polomit će se, ali to je nešto što ja radim od djetinjstva. Ako bi me nešto i moglo zaboljeti, to su rebra ili kvadriceps, ali nikako ta ruka. Upadam u more, koje nije beton, budući da su svi ti skokovi koje sam ja skakao unutar deset metara visine", odgovorio je 30-godišnji borac pa dodao:

"Jedan mi je komentator čak izračunao i napisao kojom brzinom udaram u more, pa sam rekao je**e može je stvarno istina, otišao na Google i putem ChatGPT-a provjerio njegov izračun, ali nije bio točan. Kad udaram vreću stvori se veća sila nego kad bilo kako skočim u more, a uostalom, ne bih to ni mrtav radio da se s tim nisu složili Mike, Eni i liječnici. Sigurno ne bih riskirao 15 godina karijere zbog skokova u more".

Molitva i vjera

Osim atraktivnih skokova u more, ono što je na Plazibatovom Instagramu posljednjih dana privuklo veliku pažnju publike jest objava u kojoj moli Oče naš na aramejskom jeziku. Zanimalo nas je što ga je potaknulo na to, koliko mu je trebalo da nauči molitvu na aramejskom i kakve su bile reakcije javnosti.

"Doslovno na YouTubeu upišete ‘our father arameic‘ i izbaci vam stotinu videozapisa. Pronašao sam verziju koja je meni najviše odgovarala i provjerio s prijateljem svećenikom je li ta verzija 100% točna, a kada sam dobio potvrdu, krenuo sam učiti i trebalo mi je nekih pet do deset dana da naučim. Bila bi mi potrebna dva-tri sata da objasnim svoju želju zašto sam krenuo to učiti, ali ukratko, vjernik sam, katolik, a u Bibliji Isus kaže svojim učenicima da mole točno tim riječima na aramejskom, meni je to bilo posebno i htio sam naučiti", objasnio nam je popularni hrvatski borac pa dodao:

"Ne vidim ništa negativno u tome. Da naiđem na videozapis pripadnika bilo koje vjeroispovijesti koji se pomolio i zaželio svima Božji blagoslov i sve najbolje, sigurno me to ne bi uvrijedilo, bez obzira bio on budist, musliman ili nešto treće. Na moju objavu je većina ljudi pozitivno reagirala, ali bilo je i nekih koji su se pronašli uvrijeđenima, jedan novinar me, primjerice, izrugivao i čak napisao da promoviram neku aplikaciju, za koju ne znam ni da postoji, ali poanta je isključivo u tome da sam osjetio potrebu da to izmolim".

Antonio je jedan od sportaša koji se ne libi javno isticati svoju duhovnu komponentu, a ovom nam je prilikom otkrio i koliko mu vjera znači u životu i poslu kojim se bavi.

"Puno mi znači i trudim se što je više prakticirati, ali naravno da ne mislim da ću pobijediti svog protivnika jer sam molio više od njega. Prije svega, vjera me drži normalnim i kontrolira mi ego, a što je osobito važno jer se bavim sportom egomanijaka. Svi sportovi su za egomanijake, ali borilački sport je specifičan jer izlaziš pred publiku, što više ljudi nokautiraš, više te slave i uzdižu. Pumpa te publika, pumpaju te mediji, kamere, a vjera me u svemu tome drži stabilnim i ne da mi da me to sve odnese u tko zna kojem smjeru", iskren je bio hrvatski nokauter pa potpuno otvoreno nastavio:

"Sve dokaze o Bogu koje sam trebao dobiti - ja sam dobio. Da ne bi ispalo da sada prosipam vjeru, želim reći da sam ja grešnik na milijuntu potenciju. Svaki dan nešto use*em po tisuću puta, ali imam svoj odnos s Bogom i vjerujem. Ne vidim što loše može biti u tome da se koliko-toliko pridržavamo onih osnovnih kršćanskih postulata kao što su: ‘Ljubi drugoga i ne čini mu zlo‘, ‘Nemoj odmoći, pomozi‘ i slično. Da samo to izvučemo iz Biblije, pozitivno bi utjecalo na nas i našu okolinu, a sad kakav sam ja točno, jesam li smeće koje medijima prodaje priču ili egomanijak koji je psihički pukao i živi u nekom svom svijetu, to mogu reći ljudi koji me poznaju.

Nakon kratkog zarona u vjersko-filozofske dubine, vratili smo se onome što nam je u srijedu i spojilo puteve u Spartan Gymu, a to je nadolazeća Glory 95 priredba. Za sam kraj, Plazibat je poslao poruku svim borilačkim fanovima koji će 21. rujna pohoditi zagrebačku Arenu, kao i onima koji još eventualno razmišljaju o tome da to učine.

"Ekipa, svi koji volite dobru tučnjavu, dobre mečeve i ‘show‘, dođite i gledajte. Oko mene se ljudi stalno bune da gledaju UFC, hrvanje i slično, pa evo, ovo je prilika da nakon dugo vremena vidite borbu bez hrvanja, grljenja i jiu-jitse, čisti ‘striking‘ na tri runde. Gledat ćemo tko je brži, eksplozivniji, snažniji, čvršći, a što se mene tiče to je najatraktivniji borilački sport", zaključio je najbolji hrvatski kikboksač.

Linker
16. studeni 2024 23:48