Borba protiv otpada, borba je i protiv bacanja hrane. U Hrvatskoj se baci 380.000 tona hrane godišnje, a koliko u Europi?

Hrvatska tek razvija svoj sustav doniranja hrane i kružne ekonomija koja još uvijek zaostaje za razvijenim europskim zemljama. Zbog nestabilnosti tržišta svake godine hrvatski poljoprivrednici su prisiljeni odbaciti tone svojih proizvoda jer ga nisu mogli prodati domaćim trgovcima. Zajednička poljoprivredna politika slučaju prekomjerne proizvodnje poljoprivrednicima daje pravo da im se subvencionira povlačenje viškova proizvodnje s tržišta, a ako se ti proizvodi pretvore u gnoj ili ili energiju, proizvođačima se daje 50 posto prihoda.

Zoran Grozdanov, koordinator inicijative Oslobodimo doniranje hrane PDV-a i platforme Mreža Hrane, također smatra da u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena svijest o smanjenju bacanja hrane, no da je situacija bolje nego prije nekoliko godina.

- Od 2015. godine kada je doniranje hrane oslobođeno PDV-a, ne može se reći da se nije ništa učinilo, no kasnilo se. Trenutno je Ministarstvo poljoprivrede u velikom poslu provođenja aktivnosti koje su započeli prije skoro godinu dana i koji još uvijek ne pokazuju značajne rezultate no, nadam se, dugoročno će pokazati dobre rezultate – odgovorio je Grozdanov na upit Euractiva putem e-maila.

Infografika preuzeta od strane Centra za prevenciju otpada hrane (CEPOH)

Naime, Mreža hrane je nakon 2015. nastavila sa zagovaračkim aktivnostima uspostave održivog sustava doniranja hrane, a trenutno je udruga upravitelj projekta razvoja IT sustava koji će olakšati donatorima da pronađu socijalnu samoposlugu kojoj je potrebna hrana.

- Tek 2018. godine je nadležno Ministarstvo donijelo plan kojim će se kao prvo uspostaviti IT sustav koji će povezati donatore i socijalne samoposluge i, kao drugo, naručiti izradu stručne studije o izvedivosti Banke hrane. Naravno, IT sustav ne rješava problem, ali bitno olakšava pronalaženje donatora i primatelja donacija – rekao je Grozdanov.

Predstavnici trgovačkih lanca u Hrvatskoj najčešće su se žalili da pravilnik o doniranju nameće previše birokratiziranu proceduru, koja odvraća od doniranja, te da Vlada može poticati doniranje hrane kroz porezne olakšice.

Zahvaljujući radu civilnih udruga od 2016., od kada se službeno bilježi količina donirane hrane, pa da danas, iznos na godišnjoj razini stagnira između 9 i 10 milijuna kuna, što je premalo u odnosu na mogućnosti donatora. Za vrijeme kampanje za ukidanje PDV-a 2015. godine, donatori su uporno tvrdili da im je PDV prepreka za doniranje. No ''kada se PDV maknuo, opet nismo osjetili efekt toga, a ključevi su, zapravo, u njihovim rukama i u njihovoj povećanoj svijesti da pronađu načine da doniraju'', rekao je Grozdanov.

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja nema banke hrane koje su posrednik između donatora i osoba u potrebi. One na sebe preuzimaju odgovornost da ta hrana bude ispravna i zdrava. Dobar primjer je Slovenija koja je napravila koordinaciju različitih ministarstava unutar Vlade koja se bave ovom problematikom.

Platforma Robin Food povezuje dobavljače s onima kojima je pomoć potrebna diljem Slovenije.U Italiji postoje Banke hrane koje preuzimaju hranu koja se neće iskoristiti, a u nekim državama je dobro razvijena volonterska mreža i aplikacije za distribuciju viška hrane.

Artur Widak / NurPhoto/AFP

Poljska aplikacija Too Good To Go pokrenuta u ljeto 2019. koja omogućava preraspodjelu hrane na kraju danu iz Hilton hotela u Krakowu

Svijest o kružnoj ekonomiji sve je prisutnija u korporativnom okruženju. Danska kompanija Weefood je specijalizirana trgovina koja prodaje u pola cijene oštećenu hranu koja nije dovoljno ''lijepa'' da bi stajala na policama klasičnih dućana. Sličnu inicijativu pokrenuo je i lanac trgovine Žabac u Zagrebu, vlasnika Maria i Maje Žamboki. Poticanje međusektorske suradnje predstavlja nedavni primjer kompanije za žitarice Kelloggs Europe koja se udružila s pivovarom Seven Bro7ehr kako bi svoje ''manje-savršene'' žitarice pretvorili u pivo.

U Hrvatskoj je u lipnju 2019. prihvaćen Plan sprječavanja i smanjenja nastajanja otpada od hrane Republike Hrvatske 2019. – 2022., te se prema tom dokumentu očekuju prve konkretne mjere prema čime će se smanjiti otpad od hrane i osnažiti sustav doniranja viškova hrane.

No Ilakovac naglašava ''da ako želimo postići dugoročne rezultate u smanjenju bacanja hrane na razini potrošača važno je stalno informirane i edukacija'' potrošača pri čemu je presudna uloga nevladinog sektora.

Prema posljednjem istraživanju Eurobarometra najčešći razlozi su jer ljudi nisu dovoljno upoznati s pojmovima poput ''najbolje upotrijebiti do'' i ''upotrebljivo do'', ali i zbog načina o prenamjeni namirnica i produljivanja roka trajanja. Još 2017. godine Revizorski sud EU objavio je izvješće koje je žestoko kritiziralo Europsku komisiju zbog toga što nije doprinijela lancu opskrbe hranom koji se temelji na resursima učinkovito rješavajući otpad od hrane. U pokušaju da se ovo riješi, revidirano zakonodavstvo EU o otpadu, usvojeno u svibnju 2018., pozvalo je zemlje EU da poduzmu mjere za smanjenje prehrambenog otpada u svakoj fazi lanca opskrbe hranom.

Prema zadnjim podacima Eurostata, 55 milijuna ljudi (9,6% stanovništva EU) si nije moglo priuštiti kvalitetan obrok svakog drugog dana u 2014. godini. Istovremeno 125 milijuna ljudi u Europi je na pragu siromaštva.

Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.