Zašto je hrvatskoj potrebna digitalna poljoprivreda? Jer je ona sredstvo za ostvarenje strateških ciljeva

No, digitalizacija sa sobom nosi i brojne izazove. Prvi je onaj financijski jer ni ZPP trenutno ne nudi dovoljno dobar prijedlog na koji će se način ostvariti uvođenje novih tehnologija. Mogućnosti u ZPP-u uključuju ''dobrovoljne dodatke za održivu poljoprivredu'' koje će uvjetovati ulaganje u preciznu poljoprivredu; ali i stvaranje trećeg stupa ZPP-a u svrhu poticanja zaštite okoliša, a uključivat će korištenje održivih tehnologija. Usmjeravanje nacionalnih fondova bit će ključno za samu distribuciju fondova prema održivoj poljoprivredi. Trenutno se u Hrvatskoj poljoprivredna podmjera 4.1.1. iz fondova za Ruralni razvoj koristi u svrhu modernizacije poljoprivrednih gospodarstava.

Drugi izazov je obrazovanje i strukovno usavršavanje poljoprivrednika za nove digitalne vještine. Postojeći pristup u ZPP-u ne ide dovoljno daleko u podržavanju stvaranja lokalnih organizacija koje bi radile na osnaživanju novih vještina i kompetencija. Također, trenutno oko 20 posto poljoprivrednika samo popunjava zahtjeve u sistemu Ministarstva poljoprivrede. U Hrvatskoj i dalje prevladava stari mehanizacijski fond, a mali je broj gospodarstva koja koriste preciznu mehanizaciju, dronove ili senzore u poljoprivredi.

No, pozitivni su pomaci vidljivi. Jedan takav projekt trenutno se provodi kroz projekt SAN (Smart Agriculture Network) "Pametna poljoprivredna mreža", koji će se realizirati u suradnji Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Zadarskog sveučilišta, zagrebačke tvrtke "Elektrokovina plus d.o.o." i maslinara dr. Ivice Vlatkovića u Novigradu te Nives i Gorana Morović u Žmanu na Dugom otoku. Zadarski znanstvenici i stručnjaci zagrebačke tvrtke u maslinicima u Novigradu i u Žmanu će postaviti sustave praćenja svega onoga što se u maslinicima zbiva kako bi se, nakon prikupljanja široke palete podataka, moglo brzo, odnosno pravodobno djelovati i smanjiti štete.

Već je očito da je za razvoj bilo kojeg oblika digitalizacije u Hrvatskoj potrebno prikupiti veliku količinu podataka (Big Data). Ali prikupljanje i spremanje ogromnih podataka iziskuje veliki napor i potrošnju energije. Veliki nedostatak trenutnih sustava u Hrvatskoj je to što ''poljoprivrednici i anketari na terenu sami upisuju podatke '', tvrdi Marko Kozjak direktor tvrtke Vee Mee.

- Danas živimo u doba blockchain tehnologije – što znači da mali farmer putem FMS sustava unosi sam podatke. Danas će poljoprivrednik nešto upisati a sutra zaboraviti – rekao je Kozjak – a da tehnologija bude primjenjiva potreban je IoT sustav (Internet of Things – Internet stvari) koji može bilježiti jasno definirane parametre putem automatskog upisa, također koristeći machine learning (strojno učenje odnosno umjetnu inteligenciju).

Kada bi se primijenio blockchain u kontekstu monitoringa i radio zapis od preko 100 milijuna podataka po parceli stvorio bi se veliki digital waste (digitalni otpad) koji je potrebno uskladištiti. Za skladištenje je potrebna enormna energija od gotovo jedne ''nuklearne elektrane'' , objašnjava Kozjak.

Na pitanje zašto je hrvatskoj potrebna digitalna poljoprivreda najjednostavniji odgovor je da je ona ''sredstvo za ostvarenje strateških ciljeva''.

- Problemi OPG-ovaca su plasman robe, količina, cijena i sigurnost. Ono što dijele s kupcem je cijena i kontinuitet, ali trenutno u Hrvatskoj kontinuitet i cijena ne funkcioniraju jer nisu održivi – rekao je zagrebački poduzetnik koji kroz svoju aplikaciju razvija nešto što smatra da je bitno u rješavanju problema s tržištem: ''saznati što se proizvodi, tko proizvodi, gdje i koliko proizvodi''.

Transparentnost i dostupnost podatka može riješiti brojne probleme, ali i riješiti problem bacanja hrane. U prosjeku u svijetu se baci 1,3 milijarde tona hrane, a u Hrvatskoj 380.000 tona hrane što je ekvivalentno trećini proizvodnje hrane. ''Digitalizacija je pomogla u rješavanju oko 70 posto problema u logistici poput pogrešnih deklaracija, rastrganih paleta i kutija'' zbog čega je neka ispravna hrana u trgovačkim lancima tretirana kao ''povrat robe koji rezultira bacanjem hrane''. U krajnosti transparentnost i sljedivost hrane trebaju biti dostupne svima i utjecati na krajnjeg potrošača koji treba naučiti donositi pametne odabire prilikom kupnje.

Rješavanje problema buduće opskrbe hranom znači i borbu protiv klimatskih promjena. Nedavno izvješće IPCC-a o klimatskim promjenama zaključilo je da opskrba stanovništva biljnim uljima i mesom više nego udvostručila, a opskrba kalorija hrane po glavi stanovnika povećala za otprilike jednu trećinu od 1961. godine.

Do 2050. godine prehrambene promjene mogle bi osloboditi nekoliko milijuna kvadratnih kilometara kopna i smanjiti globalnu emisiju ugljika do osam milijardi tona godišnje. Povrh toga, više od 820 milijuna ljudi diljem svijeta je pothranjeno, a mnogo veći broj konzumira nezdravu prehranu koja pridinosi preuranjoj smrti, prema izvješću UN-a.

''Globalna proizvodnja hrane najveći je pritisak koji ljudi na Zemlji izazivaju, prijeteći lokalnim ekosustavima i stabilnosti zemaljskog sustava'' – piše u izvješću.

Hrvatska je mala u cijelom globalnom sustavu, ali već pozitivni primjeri digitalnih tvrtki dokazuju da itekako ima potencijala za razvoj inovativnih rješenja koja mogu doprinijeti održivoj proizvodnji hrane.

Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.