Obiteljska kuća Hlubočepy, smještena u luksuznoj gradskoj četvrti Hlubočepy u petom okrugu Praga, odličan je primjer kako arhitektura može stvoriti sklad između urbanog i prirodnog okruženja. Naime, rezidencija se nalazi na granici dvaju suprotnih svjetova, užurbanog urbanog okruženja kaotičnog i nasumičnog razvoja na jugu i istoku te mirnog prirodnog krajolika na sjeverozapadu, koji se proteže duž potoka Dalejský s upečatljivim kamenim masivom.
Oblik i prostorni raspored kuće izravni su odgovor na ovaj kontekst, s ciljem neprimjetnog proširenja prirodnog okruženja u unutarnje prostore, uz jasno odvajanje od urbanog okruženja, čime kuća za postojeći urbani svijet postaje apstraktno tijelo koje svojom formom i mjerilom korespondira s okolnim stijenama u pozadini, stvarajući skladan vizualni kontrast.
Za projektiranje kuće u jedinstvenom okruženju, smještenom u blizini prirodnog rezervata, angažiran je češki arhitektonski studio RO_AR architects. Jedan od glavnih izazova za arhitekte bio je osigurati pravilno osvjetljenje prostorija prirodnim svjetlom, a istodobno se baviti uskim ulazom i problematičnom lokacijom susjedne zgrade. Rješenje arhitekata bio je genijalan spoj organske i pravokutne geometrije, što je omogućilo obilje prirodnog svjetla koje ispunjava životne prostore.
- U prvim smo koracima projektirali zgradu koja je nastala metodom deformacije terena. Teren je sa sjeverozapadne strane trebao lagano prelaziti u umjetno brdo u kojem je trebala biti smještena kuća. S jugoistočne strane trebalo je potkopati ‘brežuljak‘ čime bi se ispod objekta stvorio ulazni dio terase s drugačijom pravokutnom geometrijom. Međutim, zbog ograničenog budžeta bilo je potrebno reducirati prethodno predloženi objekt - pojašnjava arhitekt Szymon Rozwalka.
Dodaje kako su se odlučili za riskantnu metodu izravnog uklanjanja "nepotrebnih" elemenata, što je značajno utjecalo na konačni rezultat.
- Takvo namjerno, primitivno i izravno ‘rezanje‘ mjestimice je rezultiralo iznenađujuće dobrim učincima, dok je drugdje učinak bio lošiji - priznaje arhitekt, dodajući kako su se promjene većim dijelom odnosile na organski, stražnji dio kuće. Unutarnji prostori, koji su prema izvornom konceptu nastali sukobom dviju geometrija: organske i pravokutne, uglavnom su ostali nepromijenjeni.
U konačnici je na parceli od 2495 kvadrata dobivena kuća površine 260 kvadrata, čiji organski i pravokutni geometrijski oblici stvaraju vrlo originalnu strukturalnu igru. Prozori koji prate oblik kuće postali su važna točka koja, osim prirodnog osvjetljenja, omogućuje bolji pogled na eksterijer, stvarajući veću blizinu prirode. Također, ističe se i letvičasto drveno pročelje, čime se cijela kuća besprijekorno stapa s prirodnim okruženjem.
