Moderan bistro u kojem će poštovatelji žlice, vilice i slasnog fingerfooda doći na svoje te istovremeno café koji svakodnevno nudi finu kavu i originalne slastice. Juhe i variva pripremljena prema posebnoj recepturi, salate i sendviči te svježe cijeđeni sokovi ponuda su za dnevne posjetitelje, dok će večernji gosti moći guštati u ugodnom druženju s prijateljima uz lagane zalogaje i čašu vina ili piva… sve to novi je bistro nazvan Bistroteka u Teslinoj ulici u Zagrebu koju su otvorile prijateljice iz djetinjstva Ana Galić i Tatjana Mrduljaš.
Visoki stropovi
– Koncept je promišljen tako da svaki dan mijenjamo jela, a sve to u sklopu bistroa koji se prilagođava tijekom dana; od jutarnje varijante s malim zalogajima, preko ručka, do večernjih druženja. Na dnevnoj bazi imamo ponudu usko vezanu uz sezonu i zdrave namirnice – kaže Ana i dodaje da je interijer prilagođen hrani koju nude. Želja im je bila da ne budu pretenciozni i da cijene budu prihvatljive mušterijama u trenutnoj situaciji. No kako su Ana i Tatjana došle na ideju Bistroteke? Krenule su od sebe. Uvijek kada bi se nalazile, htjele su otići na neko simpatično mjesto gdje mogu nešto prigristi i u miru razgovarati.
– Htjele smo da nitko ne gleda koliko smo naručile i da nemaš osjećaj da moraš potrošiti puno navca. Ponekad želim pojesti samo dvije šnite sira i popiti čašu vina. Hoću da to mogu naručiti i u miru razgovarati u šarmantnom prostoru dva sata ako to želim. Bistroteka je upravo takvo mjesto – kaže Ana. Kako su obje mnogo putovale, ideja za Bistroteku im nije nedostajalo, a cijela priča počela je prije godinu dana. Iako su u početku više bile zainteresirane za slastičarnicu, ubrzo su shvatile da neki bolji, zanimljiviji deserti koštaju i po 50 kuna.
Naime, skupim namirnicama cijena ne može biti manja pa su odustale i odlučile se za nešto drugo. – S obzirom na koncept, odlučile smo se za centar grada. Ovaj prostor nam se najviše svidio jer ima visoke stropove. Sveukupno 75 kvadrata, od kojih je trećina kuhinja. Što se tiče interijera, njega potpisuje Morana Vlahović, naša nagrađivana arhitektica – kaže Ana. Prepričava da su zatekli prostor koji nije bio ni sličan onome što je sada. Naime, tu je bio dućan cipela sav u knaufu. Nisu znali što ih čeka iza tih zidova, ali ono što su pronašli bilo je pravo blago.
– Nakon rušenja zidova došli smo do stare cigle, original iz te zgrade. Naime, prva namjena ovog prostora bila je konjušnica. Cijeli proces uređenja dugo je trajao i mnogo košta jer je mnogo toga trebalo restaurirati – kaže Ana. Kako nisu htjele pretenciozan prostor, nego arhitektonski dobro rješenje, obratile su se arhitektici koja je uspjela napraviti odraz dviju prijateljica i vlasnice. – Oni koji nas poznaju, znat će da je to od nas dvije – smije se Ana. S obzirom na hranu koju nude, u interijeru su odlučili koketirati s Francuskom i Britanijom.
Rasvjeta u ‘šumi’
– Logo i vizualni identitet radila sam ja. Drvo je rađeno za nas. Rasvjeta je iz tvornice Dekor rasvjeta Zabok, a proizvedena je za nas. Koncept je da iz crnog zida idu crne lampe, a iz bijelog bijele lampe. Kompletan prostor na lijevoj strani obojen je u crno, a na desnoj u bijelo dok se na stražnjem dijelu ta dva prostora sijeku u tim bojama – objašnjava Ana.
Na lijevoj, crnoj strani od materijala su staklo, mat i sjajno drvo. Kompletna površina obojena je u boju koja imitira školsku ploču. Na desnoj, bijeloj strani od drva je napravljena ‘šuma’. Tj. drvo koje se odvaja iz zida iza kojeg je skrivena rasvjeta. No cijeli interijer diktirale su pločice. – Podsjećaju me na Španjolsku i Maroko koje obožavam. Zbog pločica smo morali cigle obojiti u bijelo iako smo u početku htjeli crvenu ciglu – zaključuje Ana.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
