Kad netko 32 puta zaredom padne isti ispit, kao što se to dogodilo Varaždincu Lovri Vujnovcu na studiju kroatistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, nešto se čovjeku mora prelomiti u glavi. Potpuno prazan, a pritom uvjeren da taj nesretni staroslavenski zna više nego dobro za prolaz, Lovro je odlučio da je sada dosta i na trećoj godini napustio studij. No, umjesto da tugu ubije u birtiji, zaputio se u Bauhaus i tamo dao zadnju kunu za stolnu tračnu pilu - jer si je za utjehu poželio napraviti električnu gitaru. Naime, godinama prije toga svirao je gitaru u raznima rock bendovima te se specijalizirao za njihovo servisiranje. Sve je na gitari znao promijeniti i popraviti osim drvenog dijela, a sada je odlučio svladati i tu vještinu. Bio je to početak nove stranice Lovrina života, u kojem je prvo pokrenuo tvrtku Lola Guitars, a potom i Drevo, brend za izradu unikatnih dasaka za rezanje, zdjela, kutija za nakit, vaza, zidnih reljefa, drvenih kućica za festivale i raznih drugih predmeta za dom. Izrađuje ih od oko 40 vrsta drva iz cijelog svijeta, a dasku za rezanje napravio je i za poznatog chefa Melkiora Bašića.
- Nitko se u mojoj obitelji nikada nije bavio drvom, a ni ja prije toga. Počelo je s gitarom, i to tako da sam u svoju spavaću sobu na radni stol postavio stolnu tračnu pilu, izrezao dijelove, ručno ‘rašpao‘ svaki od njih, kuckao pragove, lemio elektroniku... Što se tiče tehnika obrade i izrade, uglavnom sam bio samouk i učio na greškama, a YouTube videa na tu temu gledao sam kao bajke za laku noć prije spavanja. Roditelji su mi kupili glodalicu za rođendan da podrže moj novootkriveni talent, a ja tri mjeseca gotovo da nisam izlazio iz sobe od osam kvadrata dok gitara nije zasvirala nekoliko rockabilly hitova. Iznenadio sam samoga sebe i odlučio krenuti u tom smjeru malo ozbiljnije - sjeća se Lovro Vujnovac.
Na ruku mu je išlo što su se u to vrijeme dijelili poticaji za samozapošljavanje, pa se i on odlučio okušati u poduzetništvu i otvoriti tvrtku Lola Guitars. Kupio je strojeve, nabavio drvo, unajmio računovođu... A samo dva dana nakon što je tvrtka bila službeno otvorena, u Hrvatskoj je sve stalo - počela je karantena zbog korone. Nitko više nije trebao servis gitare, a još manje novu. Bila je to nevjerojatno nesretna okolnost za novopečenog poduzetnika. A onda mu se opet, sasvim slučajno, osmjehnula sreća.
- Nazvao me prijatelj i zatražio da mu za poslovne božićne darove napravim 18 dasaka za rezanje. Nije bilo druge, drvo koje sam kupio za izradu gitara sam ispilio i napravio svoju prvu dasku za rezanje. Svidjelo mi se, jer sam i sam strastveni kuhar. Obožavam azijsku kuhinju pa stalno eksperimentiram s wokovima, radim odličan brudet od liganja, ali i lazanje. Uživam u kuhanju, koje također promatram kao kreativni proces. Zato mi je važno da i sama daska bude dio toga estetikom ili pričom. Neke daske mogu izraditi u jednom danu, a za druge proces traje tjednima. Tu je uključena selekcija materijala, rezanje, lijepljenje, blanjanje, brušenje, močenje... a na kraju mazanje pastom od pčelinjeg voska koju pripremam sam - objašnjava Lovro.
Za izradu upotrebljava razna egzotična drva poput crvenog padouka iz Afrike, ljubičastog purple hearta iz Indonezije, američkog oraha koji je čokoladne boje, ali i istarske žute murve. Najdraža mu je ipak šljiva zbog specifične boje i teksture, nalik plamenu vatre. U međuvremenu je proširio asortiman proizvoda, ali su mu gitare i dalje posebno drage jer svira u punk-rock bendu Dodger Artfool.
- Prošle godine potpisali smo ugovor s izdavačkom kućom Dallas Records, a prvi album izlazi ove jeseni. Publici smo se dosad predstavili singlovima ‘Hvala ti, Ameriko‘, ‘Umrijet ću sretan‘ i ‘Facebook revolucija‘, a sada nas veseli ljeto puno koncerata - najavljuje Lovro Vujnovac.
