Jedna od naših najutjecajnijih modnih dizajnerica, Nataša Mihaljčišin, ima status slobodne umjetnice, a s Martinom Ranilović 22 je godine vodila hrvatski modni brend I-GLE
Postoji li građevina koja vas posebno inspirira, bilo domaća, bilo strana, i zašto?
U posljednje vrijeme najviše me inspiriraju ruševine, zgrade, hale i objekti koji se raspadaju, ta začudna ljepota propadanja koje generira neku nekontroliranu, slobodnu arhitektoniku onkraj ljudske intervencije. Snimala sam nedavno fotografije u bivšoj tvornici Jugovinil: rešetkasta krovna konstrukcija, razlomljena stakla u čeličnim okvirima, ogoljele betonske obloge napadnute biljkama i travama - bajkovito, strašno i magično.
Je li moda umjetnost?
Umjetnost može koristiti modu kao medij. Način rada nekih modnih dizajnera je u performativnom momentu umjetnički čin, kod nekih koncept u modnom kontekstu. Moda je kao fenomen u najvećoj mjeri dizajn.
Kako gledate na povezanost arhitekata i modnih dizajnera na međunarodnoj sceni, bilo kroz način na koji utječu jedni na druge, bilo kroz građevine koje za modne dizajnere oblikuju poznati arhitekti?
Arhitekt Rudi Ricciotti autor je Manufacture de la Mode u kojoj je modna kuća Chanel okupila svoj brižljivo sačuvan proizvodni proces, koji se sastoji od različitih vještina što se koriste u produkciji visoke mode i modnih dodataka, kao i visokorazvijeni tehnološki sektor kojim modni dizajn participira u razvijenoj tehnologiji suvremenog društva. Izgled kompleksa reinterpretira zanatsko umijeće u urbanom arhitektonskom kontekstu. Rem Koolhaas je oblikovao prostor kao scenografiju za posljednju reviju muške kolekcije za modnu kuću Prada. Takve suradnje arhitekture i dizajna prisutne su već cijelo stoljeće i predstavljaju prirodnu sinergiju mode i arhitekture baš zbog zajedničkih elemenata unutar dizajnerskog procesa kojim se i jedna i druga praksa realiziraju.
