Malo je reći da je Branka Donassy uspješna i poznata dizajnerica. Ona je doajenka hrvatske modne scene, s 35-godišnjom respektabilnom domaćom i inozemnom karijerom
Na koji način vidite povezanost između mode, arhitekture i umjetnosti?
To sve pripada sferi ljudskog likovnog stvaralaštva. Umjetnost je krovna kategorija kojoj pripadaju arhitektura, kiparstvo, slikarstvo, moda kao dio primijenjenih umjetnosti, dizajn i vizualne komunikacije. Neminovno su povezane prvenstveno zato što se služe istim osnovnim likovnim elementima pri oblikovanju, a potom nekim tehnikama kao i materijalima, ovisno o mediju. Princip rješavanja oblikovanja je također isti, a to znači odgovoriti na pitanja - što se radi, koja je svrha ili funkcija, te potom koje će se likovne elemente upotrijebiti, koje materijale, te koje izvedbene tehnike koristiti.
Postoji li neko umjetničko djelo koje vas inspirira?
Cijeli život sam na neki način okružena umjetnošću, kako odrastanjem u umjetničkoj obitelji, tako i kroz studij povijesti umjetnosti. Puno je umjetničkih djela ostavilo duboke impresije na mene i vjerojatno izvršilo veliki utjecaj na moje formiranje kao autora, te mi je zbog toga nemoguće izdvojiti neko djelo. Ono što je za mene najbitnije je razumijevanje srži nekog djela, što se onda kao princip može primijeniti u vlastitom radu, na sebi svojstven način. Mogu to objasniti nekim primjerima: Kakva je poveznica između crkve Sv. Donata u Zadru iz 9. st., Le Corbusierove kapele Notre-Dame du Haut u Ronchampu iz 1954., Henry Moorove “Reciklirane figure” iz 1939. te džempera Rei Kawakubo iz 1982.? To su otvori koji omogućavaju prožimanje vanjskog i unutarnjeg prostora, te igru svjetlosti i sjena. Bitno je razumjeti da ti prozori ili “rupe” nisu samo funkcionalni ili dekorativni element. Ili, pak, koji princip povezuje manirističku arhitekturu i odjeću iz tog vremena? Može se uočiti na primjeru vile Giulia arhitekta Ammannatija, gdje su gornji katovi veći i “teži” od prizemlja što čini svojevrsnu statičku inverziju dok su na autoportretu Giorgia Vasarija ili njegovom portretu Lorenza Medicija predimenzionirani rukavi što također čini gornji dio većim i “težim” od donjeg.
Osobno sam se još u osamdesetima pri oblikovanju jedne kolekcije u konstrukcijama služila isključivo tipično renesansnim geometrijskim elementima - kvadratom, trokutom i krugom, da bih u konačnici postigla kolekciju nosivih modela. Drugi primjer je jedna suknja čija je konstrukcija preneseni tlocrt tipičan za baroknu vrtnu arhitekturu, a to je pravokutnik ovalno odsječenih kutova s elipsastom formom u sredini (u kojoj su ponekad bili smješteni ribnjaci).
Postoji li neka građevina koja vas posebno inspirira?
Mogu navesti primjer inspiracije konkretnim građevinama pri dizajniranju tekstilne prostorne instalacije za koncertnu dvoranu Kneževe palače obnovljene u Zadru prema projektu arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića. Moj zadatak je bio prostorno i oblikovno definirati pozornicu te prekriti prozore i sakriti svu instalaciju grijanja-hlađenja smještenu u parapetima. Željela sam napraviti poveznicu s nečim karakterističnim za Zadar, pretočeno u suvremeni izraz i tkaninu kao materijal. Uočila sam dominantan motiv kruga u tlocrtu predromaničke crkve Sv. Donata, romaničkih kamenih rozeta na pročelju katedrale Sv. Stošije, renesansnih bunara na trgovima, te kružne isječke na stropnim štukaturama same, izvorno klasicističke, dvorane. Zadarski krugovi i njegovi isječci su se u mojoj interpretaciji “spustili” na prozore i zidove dvorane. Taj “custom made” zadatak bio je vrlo sličan onom iz visoke mode. Dakle, jedinstven proizvod po mjeri s puno ručnog rada. Sve je izvedeno u mom atelijeru tehnikama modnog metiera.
Kako gledate na povezanost arhitekata i modnih dizajnera na međunarodnoj sceni?
Svjedočimo sve učestalijoj suradnji arhitekata i modnih dizajnera što ne treba čuditi s obzirom na to da se naročito u interijerima isprepliću te dvije struke. Pritom je jako važno da autori dijele slične pristupe i estetske principe. Sve se više u javnim zgradama i hotelima koriste prostorne instalacije koje osim dekorativne imaju i funkcionalnu ulogu, npr. u otvaranju-zatvaranju u slučaju multifunkcionalnih prostora. I suvremeni materijali i nove tehnologije imaju utjecaj na doticaje ova dva medija pružanjem sasvim novih mogućnosti.
Što se tiče međusobnih utjecaja u oblikovanju, može se naći puno primjera koji su na prvi pogled vrlo slični. Međutim, nalazim da se često radi o oblicima koji zapravo proizlaze iz prirode (npr. iz morskog svijeta - puževi, školjke, ribe..., iz biljnog svijeta - drveće, cvijeće). Također, korištenje samo geometrijskih oblika neminovno dovodi do neke sličnosti u formi ili površinskoj strukturi. Dobar primjer je poznata Arhimedova spirala često korištena od arhitekture preko kiparstva do mode. S druge strane, eklatantan i uspješan primjer dijeljenja istih oblikovnih elemenata unutar idejno povezane grupe De Stijl su Mondrianova slika crvenih, plavih i žutih pravokutnih ploha omeđenih crnim crtama i Rietveldov Crveno-plavi stolac, gdje obojene plohe sa slike prenesene na stolac postaju prostorni elementi, a crne linije konstruktivno nosivi elementi te odgovaraju funkciji. Slučaj korištenja čitavih kompozicija s Mondrianovih slika i apliciranje na haljine kod Yves Saint-Laurenta ostavlja upitnim homage Mondrianu, iako se 1965. činilo revolucionarnim, jer je u ovom slučaju slika prenesena isključivo kao dekoracija.
Inače, jasno je da su moguće uspješne vice-versa inspiracije na relaciji arhitektura-moda, kao i drugih medija, a rezultat ovisi o načinu primjene.
Postoje i drugi vidovi suradnje kad se ne radi o međusobnom utjecaju na pojedinim projektima ili djelima. Sjajan primjer za to je suradnja nizozemske modne dizajnerice Iris van Herpen s arhitektonskim uredom gdje je koristeći 3D softver, printer i laserski rezač, u suvremenim materijalima realizirala svoja fantastična djela visoke mode. Vrhunski arhitekti često projektiraju prodajne prostore dizajnerima.
Osobno sam nekoliko puta ostvarila izvrsnu suradnju s kćeri arhitekticom Vanjom Ilić. Prvi put kad sam ju zamolila da osmisli oblikovanje interijera za moj tadašnji pop-up store u Mesničkoj ulici u Zagrebu. Primarno sredstvo oblikovanja prostora je elastična translucentna tkanina krojena i sašivena prema couture principima, montirana isključivo točkastim sidrenjem u postojeću strukturu, čime je postignuta autonomna voluminozna struktura. U realizaciji se preklapaju mediji arhitekture i mode i tehnike izvedbe preuzete iz modnog dizajna.
Posljedično tomu dogodila se soba Apoksiomena u Muzeju Apoksiomena u Malom Lošinju. Na poziv jednog od projektanata muzeja Idisa Turata da ideju oblikovanja prostora u Mesničkoj pretoči u sobu Apoksiomena, doživljavajući takvo oblikovanje idealnim za okruženje antičke skulpture, projekt je prilagođen novom zadanom prostoru, a moj atelier je izveo elastičnu translucentnu ovojnicu cijelog prostora u jednom komadu služeći se tehnikama izvedbe modne odjeće.
