Buđenje, odlazak u ured u prepunom javnom prijevozu ili, pak, vlastitim automobilom, čavrljanje s kolegama uz jutarnju kavu i pripremanje radnih zadataka za taj dan. Bacanje na posao na svom uobičajenom radnom mjestu i konzultiranje oko tekućih problema s najbližim suradnicima. Potom poslovni sastanak u nekoj od raspoloživih dvorana za tu namjenu, ručak s klijentima ili poslovnim partnerima u restoranu ili možda ipak u zajedničkoj menzi u tvrtki... Tako su otprilike izgledali radni dani u uredu prosječnog zaposlenika prije pojave pandemije koronavirusa. No, u vrlo kratkom vremenu sve što smo radili uživo i neposredno, morali smo organizirati online i na daljinu. I to na neodređeno vrijeme, najčešće iz svojih domova.
Ipak, u posljednje vrijeme stvari se polako približavaju starom normalnom pa se tako i zaposlenici koji su radili na daljinu vraćaju u svoje urede. No, sve navedeno potaknulo nas je da se zapitamo hoće li se uredi budućnosti projektirati na isti način kao i prije pandemije ili će se organizacija radnog prostora drastično promijeniti. Za pomoć smo se obratili stručnjacima. - U konceptu rada od kuće puno je stvari u svakodnevnom poslovanju postalo jednostavnije. Online sastanci pokazali su se vrlo učinkoviti, a rad od kuće pokazao se jednako produktivnim za sve koji doma imaju dobre uvjete rada. No, moje je iskustvo pokazalo da je većina zaposlenika prihvatila povratak u ured zbog socijalnog kontakta koji je svima itekako nedostajao, primjećuje Andrea Hržić Šesnić, arhitektica iz Arhitektonskog ateliera Hržić.
Dodaje kako je koncept koji omogućava kombinaciju rada na daljinu i iz ureda omogućio uštedu vremena na tranzitu, ali i to da na jednakoj površini bude veći broj zaposlenika, što je, pak, dovelo do toga da se radno mjesto ne smije personalizirati.
Dinko Peračić, arhitekt iz ARP studija, smatra da nove tehnologije automatizacije, umjetne inteligencije i rada na daljinu radikalno mijenjaju uredski svijet rada te da velik dio poslova koje danas radimo uskoro neće biti potreban, a nastat će neki novi za koje još ne znamo kako će se obavljati.
Radikalne promjene
Tijekom pandemije ljudi su postali svjesniji potrebe za kvalitetom življenja. Povećala se želja za fleksibilnošću radnih uvjeta u korist slobodnog vremena i samostalnog rada, navodi.
Smatra kako se promjena ne treba bojati jer je povijest pokazala da strojevi prvih industrijskih revolucija nisu zamijenili ljude, nego su stvorili mnogo poslova kojih prije nije bilo, a tehnološke inovacije i uvođenje osmosatnog radnog vremena su stvorili i poslovnu kulturu kakvu danas poznajemo, uvjetovali gradnju poslovnih nebodera i poslovnih središta gradova.
- Sada se uvjeti rada ponovno radikalno mijenjaju. Neboderi više ne odgovaraju potrebama. Velike kompanije grade goleme, ali niske zgrade, a male tvrtke se raspoređuju u raznim vrstama zgrada koje su pomiješane sa stanovanjem i drugim gradskim funkcijama. Radna mjesta su sve manje čvrsto određena. Intenzivno se eksperimentira s načinima uredskog rada - od radnog vremena preko veličine uredskog prostora do namještaja i načina sjedenja. Nitko ne zna kako će izgledati suvremeni prostor za rad za 20 godina, i to je uzbudljivo. Ne trebamo se bojati predložiti ni najhrabrije koncepte. Trenutačno mislim da najviše smisla ima masovna transformacija postojećih stambenih kvartova u mjesta za rad i stanovanje, ali ne mogu biti siguran da će to imati smisla i za deset godina - iznosi svoja razmišljanja Dinko Peračić.
Arhitektica Vedrana Ergić iz jedanjedan arhitekture smatra da je pandemija otvorila teme promjena uredskog okruženja, ali ne možemo govoriti o tome da je potaknula trendove jer su oni rezultat površnosti i govoriti o trendovima u arhitekturi znači površno shvaćati kompleksnost projektiranja.
- Covid-19 je samo katalizator za dublje promišljanje o tome kako projektirati prostore svih mjerila i namjena. Stanovi su u vrijeme pandemije postali globalno utočište, pretijesni za većinu obitelji čiji su se svi članovi nenadano našli u situaciji obavljati sve aktivnosti od kuće. Virtualni prostor je postao važniji nego ikad prije. Pandemija je definitivno demantirala funkcionalnost tradicionalnog tipa ureda, a jednako tako i ureda u nepreglednim otvorenim prostorima. Postalo je jasno da je ključno osmišljavati hibridne prostore raznih dosadašnjih tipologija, s fleksibilnošću kao osnovnim ciljem - navodi Vedrana Ergić.
Slično razmišlja i Andrea Hržić Šesnić koja smatra da urede uvijek treba projektirati kao fleksibilne prostore koje je moguće često i relativno jednostavno reorganizirati. Dodaje da će uredi budućnosti i dalje ići u smjeru osiguravanja što boljih uvjeta rada za zaposlenike, poput osiguravanja raznih sadržaja ili smanjenja broja radnih sati.
Pravilan pristup
- Jednako kao i prije pandemije, ni sada, nakon novog iskustva, ne možemo definirati univerzalno rješenje za projektiranje idealnog prostora bilo kakve namjene. Rješenje nalazim u pristupu koji sam primijenila u razdoblju prije covida, projektirajući interijer uredskog prostora jedne hrvatske tvrtke kao hibrid otvorenog plana i zatvorenih volumena koji su raspoređeni tako da između njih preostaju slobodni prostori usporedivi s trgovima i ulicama. Tako formiran prostor parafrazirao je ideju Alda van Eycka o kući kao gradu. Meni je bilo najvažnije artikulirati protočan i human prostor koji nudi izolaciju i interakciju, a upravo su to teme koje je pandemija aktualizirala. Pritom sam bila posebno fokusirana na stvaranje prostora 'viška', izvan zadanog programa, s ciljem formiranja platforme za neformalnu socijalizaciju, slično mjestima spontanih susreta u gradu - predlaže Vedrana Ergić.
