Još jednoj “rock zvijezdi” ekološke poljoprivrede čiji su višegodišnji rad i javno djelovanje na području suvereniteta sjemena, borbe za prava seljaštva, a pogotovo žena u ruralnim sredinama te protivljenje nasilju poljoprivrednih korporacija i globalizmu međunarodno priznati, pa je još 1993. nagrađena tzv. “alternativnom Nobelovom nagradom”.
Vandana Shiva rođena je 1952. u Indiji, gdje je, odrastajući uz oca konzervatora šuma i majku poljoprivrednicu, od malih nogu u šumama Himalaja osjećala povezanost s prirodnim svijetom. Proučavajući šume naučila je mnogo o ekosustavima i ekologiji, dok su ju majčine pjesme o drveću i indijskoj tradiciji navele na trag njezine daljnje karijere. Uključila se u suvremeni okolišni pokret zanimajući se za Chipko, nenasilni pokret mahom žena, seljakinja iz himalajske regije, koje su “grleći stabla” izašle u obranu šuma koje su bile podvrgnute masovnoj deforestaciji u 70-ima. Kada se Shiva spremala napustiti zemlju zbog obrazovanja, posjetila je svoju najdražu šumu kako bi se od nje oprostila te zaplivala u svom omiljenom potoku, no po dolasku je zamijetila da šume više nema, a da potok koji je onuda tekao sada nije dosezao niti do njezina gležnja. Taj događaj bio je prekretnica zbog koje se uključila u pokret Chipko, podržavajući tamošnje žene koje su bile svjesne da šume ne predstavljaju samo profit, smolu i drvnu građu, nego znače i zdravo tlo, čistu vodu i zrak.
Vandana Shiva je u Indiji završila preddiplomski studij fizike, a u Kanadi je diplomirala filozofiju znanosti te doktorirala filozofiju, stoga njezine kritike prehrambenog sustava karakterizira cjelovito promišljanje o održivosti agroekosustava. Svjetski je poznata po zalaganju za pitanja okoliša, održivosti poljoprivrede i bioraznolikosti te snažnom protivljenju genetski modificiranim (GM) biljkama. Autorica je nekoliko desetaka knjiga i brojnih znanstvenih publikacija u kojima progovara o tim temama, često u prvi plan stavljajući teme poljoprivrednica, ekologije, razvoja i privatizacije javnih dobara. Neke od njezinih knjiga prevedene na hrvatski jezik su “Biopiratstvo: krađa prirode i znanja” (DAF, 2006.) i “Ratovi za vodu: privatizacija, zagađivanje i profit” (DAF, 2006.). Potpomogla je uspostavi grassroots organizacije, tzv. zelenog pokreta u Africi, Aziji, Latinskoj Americi, Irskoj, Švicarskoj i Austriji podržavajući kampanje protiv genetskog inženjerstva. Osnivačica je Istraživačke zaklade za znanost, tehnologiju i politiku prirodnih resursa te je služila kao savjetnica indijskim vladama i šire, raznim nevladinim organizacijama.
Upravo borba za bioraznolikost šumskih ekosustava koje je zavoljela kao mala nadahnula ju je da se usmjeri na očuvanje bioraznolikosti i na poljoprivrednim zemljištima. 1994. je pokrenula farmu Navdanya, na kojoj danas čuvaju i uzgajaju 630 sorti riže, 150 sorti pšenice i stotine drugih vrsta. Primjenjuju i promoviraju način uzgoja biljaka u kojemu se proizvodi više hrane nego uobičajenim metodama i koji intenzivno podržava bioraznolikost. Osim imena farme, Navdanya označava pokret za očuvanje bioraznolikosti, ekološku poljoprivredu i prava seljaštva nastao 1987., zahvaljujući kojemu je u suradnji s poljoprivrednicima uspostavljeno preko 100 društvenih banki sjemena širom Indije. Na taj je način sačuvano preko 3000 sorti riže te nekoliko stotina sorti drugih kultura, a podučili su preko pola milijuna poljoprivrednika kako prijeći s monokulturnih usjeva, za čiji su uzgoj potrebna fosilna goriva i agrokemikalije, na bioraznolike ekološke sustave koje prehranjuju zdravo tlo i sunčeva svjetlost.
Kao jednu od najpoznatijih svjetskih protivnica GM usjeva, mnogi ju nazivaju Monsantovom (danas Bayerovom) najgorom noćnom morom. Jedna od bitnih tema vezana uz komercijalnu primjenu GM usjeva na koju Shiva skreće pozornost je pojava masovnih samoubojstava indijskih poljoprivrednika uslijed posljedica razbijanja tradicijskog modela uzgoja i čuvanja sjemena te prihvaćanja novog GM sjemena i pesticida pod obećanjem viših prinosa i prihoda. Shiva kao razlog tih masovnih samoubojstava ističe to da su poljoprivrednici pod nezamislivo velikim pritiskom zbog nemogućnosti vraćanja zajmova i kredita koje su posudili kako bi kupili primjerice sjeme GM pamuka, a uslijed loših abiotičkih uvjeta te sezone koju nisu mogli predvidjeti se nađu u teškoj novčanoj situaciji iz koje izlaz nažalost potraže ispijajući smrtonosne agrokemikalije koje se koriste u kombinaciji s takvim sjemenom.
Žestoki kritičari optužuju ju za neutemeljeno protivljenje korporacijama, biotehnologiji, zapadnjačkoj viziji razvoja, globalizaciji i tehnologizaciji. Međutim, Shiva već desetljećima ustraje u viziji jednostavnijeg i drugačijeg svijeta, očuvane tradicijske poljoprivrede i snažne samoorganizacije poljoprivrednica (koje su na svjetskoj razini zaslužne za proizvodnju velike većine hrane), decentraliziranog, suverenog prehrambenog sustava, očuvanja sjemena i izgradnje zajednica otpornih na krize. Ekološka poljoprivreda koju zagovara je ona niskih unosa, u kojoj se proizvodi i čuva tradicijsko sjeme prilagođeno lokalnim uvjetima tijekom tisućljetnih spontanih križanja u prirodi i planskog oplemenjivanja ljudskom rukom te poseban naglasak stavlja na žene kao čuvarice te baštine. Po uzoru na to što je Shivin sunarodnjak Gandhi iskoristio kolovrat kao simbol nenasilnog otpora jednog naroda pred kolonizatorima zbog mogućnosti izrade vlastite tkanine i neovisnosti, tako se i pokret za prehrambeni suverenitet usredotočio na sjeme kao simbol mogućnosti proizvodnje i osiguravanja hrane istog tog naroda pred navalom korporativnih kolonizatora.
Unatoč tome što progovara o mnogim zanimljivim i aktualnim temama, Vandana Shiva je veliki uzor kad je riječ o zalaganju za prehrambeni suverenitet, pojam koji se odnosi na pravo naroda koji hranu proizvodi, distribuira i konzumira da suvereno odlučuje o tome kakve mehanizme i politiku želi vezano uz proizvodnju hrane i njezinu raspodjelu. Riječima Vandane Shive: “Ne želim živjeti u svijetu u kojem pet velikih tvrtki upravljaju našim zdravljem i našom hranom”. Upravo je zbog svog rada na području očuvanja poljoprivredne bioraznolikosti, ponovnog oživljavanja tradicijskih znanja u čuvanju sjemena i poljoprivredi te stvaranja pravednijeg ljudskog društva Vandana Shiva bila gošća Foruma za prehrambeni suverenitet koji je održan u Sisku 2015. i koji je ZMAG organizirao zajedno s građanskom inicijativom Sjemenka te Narodnom knjižnicom i čitaonicom Vlado Gotovac, a dan kasnije održala je predavanje i na Subversive Film Festivalu. Još jedan susret uživo dogodio se u Parizu na konferenciji COP21, na kojoj su ZMAG-ice prisustvovale. Poslušale smo njezina zanimljiva predavanja, upoznale se s njom i nadahnule za buduće aktivnosti te s ponosom možemo reći da svojim vođenjem Društvene banke sjemena danas nastojimo i same pridonijeti viziji prehrambenog suvereniteta i slobodnog sjemena na tragu ostavštine velike Vandane Shive.
Više informacija na: www.zmag.hr .
