Kad bi vam netko rekao: "Ma idi kod Đurđe, u Vrtnjakovec!" možda biste na prvu pomislili da vas je poslao u neko neugodno mjesto. No, ipak, tu biste osobu svakako trebali poslušati nađete li se u Zagorju. Krećete li se prema nekima od popularnih toplica, obilazite zagorske vinarije ili rodna mjesta prvih predsjednika, svratite u Vrtnjakovec (selo prije Krapinskih Toplica), kod Đurđe.
"Kod Đurđe" nije klasično OPG seosko gospodarstvo sa životinjama i livadom na koju možete ispustiti djecu, više izgleda kao gostionica pokraj puta. No, ono što je u ovoj priči najbitnije jest da namirnice za jela u ovoj gostionici zaista dolaze s OPG-a Halapir, obitelji koja drži gostionicu "Kod Đurđe". Ono što sami ne uzgajaju, nabavljaju od okolnih OPG-a i ne možemo naglasiti koliko ovakav koncept podržavamo. Istina, uzalud vrhunske namirnice kada u kuhinji ne bi znali što s njima, ali, na sreću, i tu su stvari pod kontrolom. Možda ste i skeptični prema terminu "domaća hrana", sasvim opravdano, jer smo svi previše puta doživjeli da to znači zapršku i vegetu, prekuhanost i težinu, no ovdje se kuha domaća hrana koja nije uništena zastarjelim kuharskim metodama.
Kod Đurđe je jelovnik nevelik, i nudi kratak presjek domaće zagorske hrane. Juha, meso, povrće, nešto slatko za kraj. Stižemo stoga nabrijani na domaću govedsku juhu, koje nažalost preko tjedna nema, a u zamjenu se nudi zagorska juha od štrukli. Vrijeme do juhe kratimo domaćom rakijom, posebno zadovoljni likerom od izabele, koje će mnoge vratiti u bezbrižne dane djetinjstva. Mirisavo grožđe od kojeg se praktički uopće ne radi vino, ali je mnogim dvorištima i terasama osiguravalo hladovinu pod brajdom. Liker je blag, ne pretjerano sladak, ali očekivano aromatičan, i dolazi s madeleine efektom za one starije od 40.
Juha od štrukli (4,50 €) nije oduševila djecu, ali mi stariji smo se prisjetili francuske juhe od luka, jer je mliječni temeljac u koji su ubačene štruklice dinstan na luku kako bi se dobila punoća okusa. Dobar početak. Nakon toga, klasika: patka s mlinicima (14 €), pohani picek s mlincima (13 €) za djecu i teletina s krumpirima (15 €). S obzirom na to da nije bio vikend, nismo mogli ni do Đurđine plate za dvoje (a vjerujemo da bi dostala i za troje, 39 €), što je bilo dobro za našu liniju, ali smo zato propustili zapečeni grah, pileća jetrica omotana slaninom i svinjski odrezak punjen domaćom šunkom i sirom. Vratit ćemo se ponoviti gradivo, svakako.
Kada su sva jela paralelno stigla za naš stol, pomno smo se raspitali o porijeklu svake od posluženih životinja, i saznali o lijepoj suradnji OPG-a Halapir sa susjedima. Njihove su patke i povrće, ostalo od lokalnih uzgajivača, i svježina namirnica i na tanjuru je došla do izražaja. No, tu valja pohvaliti i kuhinju (kuharica nas je poslije došla pozdraviti i pohvaliti se uspjehom u jednom kulinarskom showu). Namirnice su bile tehnički dobro pripremljene: savršeno pohana hrskava piletina, sočna patka, teletina koja se topila u ustima u blago kiselkastom umaku od svježe paprike i začina (npr. timijan, koji raste oko kuće) koji je uvijek možda i najbolji dio peke, zajedno s krumpirima. Najveći test bili su, dakako, mlinci, s kojima puno toga može poći po zlu. No, ovdje su bili taman mekani, sočno masni i dovoljno slani. Možda je najveće oduševljenje kod odraslih izazvala miješana salata, koju inače izbjegavamo kad god možemo jer to nabacivanje različitih salata zajedno pa zalijevanje istom tekućinom najčešće nema smisla. Kod Đurđe je salata pokazala svu raskoš privilegije lokalnog povrća, s kuhanom ciklom kao pobjednicom!
Štrudlu od jabuka (6 €) su, tvrde, pekli samo radi nas, netom kako smo došli, a pravu sreću izazvale su palačinke (4,5 €), same po sebi dosadan desert, koje su ispale jedne od boljih palačinki koje smo u životu jeli. Domaći džem samo im je podigao rejting. Štrudla od ručno vučenih kora sa sladoledom od vanilije i preljevom od karamele dostojno je zaokružila obrok.
Uređenje Kod Đurđe jednostavno je, klasično, skoro pa retro (hint: stolnjaci!), a najveće blago velika je terasa koja je potpuno obrasla u lozu, pa iako sjedite praktički kraj glavne ceste, nemate taj dojam. Posluga je također vrlo prijateljska, uslužna, proaktivna kada treba, ali nimalo nametljiva. Ono kako zamišljamo da su nekada izgledale i funkcionirale prave stare gostionice.
Da ne bi bilo, imamo i kritiku, konstruktivni savjet, a tiče se vina. Bez obzira na koncept jednostavnog i bez puno kompliciranja, ništa se tu ne bi poremetilo da Đurđa nudi i neke kvalitetne zagorske butelje, kojih sada zaista ne nedostaje. Vjerujemo da bi gosti željni domaće, jednostavne hrane rado uz ručak popili koju vrhunsku butelju obližnjih vinara, jer gemišt ponekad zaista nije dovoljan. Domaći sok od bazge divna je opcija kad su vrućine nesnosne, ali dostojna vinska pratnja nužna je ovoj lijepoj hrani. A kad smo se već razmahali savjetima, u hladnijem dijelu godine bi bilo divno uživati i u zimnici kao prilogu jelima, jer ne sumnjamo da će na OPG-u Halapir sada u sezoni marljivo pospremiti sve viškove na sigurno.
Ako k Đurđi želite vikendom, obavezno rezervirajte na vrijeme, upozorili smo vas!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....