Restoran Pet bunara svojevrsna je zadarska institucija, poznat jednako kao i istoimeni povijesni Trg pet bunara na kojem se nalazi, a koji neće zaobići niti jedan zadarski turist. Sam restoran diči se tradicijom od 40-ak godina, a i mi ga pamtimo iz djetinjstva, iz vremena njegovih početaka. Baš zato očekivali smo tradicionalniji pristup i ponudu, no na veliku radost ustanovili smo da je kroz godine značajno evoluirao ne zadržavajući se na teškoj klasici "svježe ponude iz mora". Naš opušteni ručak pretvorio se u niz ugodnih iznenađenja i osjećaj da netko ipak razumije kako tradicija može biti izvor inspiracije za modernu prezentaciju, bez pretencioznosti.
Dobar osjećaj kreće od samog procesa rezervacije, gdje s ljubaznom osobom dogovaramo stol unutra, jer vani vladaju pakleni uvjeti. Na dan rezervacije zovu nas da provjere odgovara li nam vanjski stol, jer je u međuvremenu pala kiša i na terasi je sasvim ugodno. Odgovara. Kroz ručak nas prati simpatičan konobar koji znalački, ali nenametljivo s nama komentira odabire vina i preporučuje kombinacije. Dok pokušavamo umiriti djecu, stoički čeka da odaberemo predjela, a s djecom dogovorimo "što je najbolje za njih".
Krećemo tako s pjenušcem kuće (oduševljenje za 4,80 €!) gdje nakon prvotnog nesporazuma saznajemo da je to Enosophijin Today. Elegantna čaša i lijepo strukturiran pjenušac olakšavaju nam čekanje predjela i jela za djecu. Bez puno očekivanja za njih naručujemo pohanu puretinu u bademima punjenu kremom od skute i začina uz pečeni krumpir (21,90 €) te orzotto sa škampima (23,90 €), kako bismo ih kasnije poslali na igru na Trg pet bunara. Porcije će za njih doći podijeljene i od toga nitko ne pravi problem. Za odrasle tri predjela: srdele na savor (14,90 €), rostbif s kremom od balancana (patlidžana) i kremom od naranče (15,90 €), te hladna juha od tikvica, krastavaca, paprika i mente (5,90 €).
Kako smo se dogovorili, predjela i jela za djecu stižu zajedno. Lijepa prezentacija, krasni tanjuri, svako od jela zove da ga probamo prvo, ali krećemo logično, s hladnom juhom. Osvježavajuće, jednostavno i ljetno, tako da je pravo čudo da se hladne sezonske juhe ne nude na svakom koraku u Hrvatskoj u ovo doba godine. Rostbif ima žilaviji komadić koji se pravimo da ne primjećujemo jer je kombinacija s patdližanom, chilijem i kremom od naranče jako uspjela. Srdele na savor teška su klasika, pa smo je možda mogli i preskočiti, ali veliki plodovi kapara taman su slani da rade savršen balans sa začudno blagim srdelama.
Naravno, isprobavamo i "dječja jela". Nikad u restoranu inače ne bismo naručili puretinu, ali ova je, u kombinaciji s punjenjem i chutneyem od smokava toliko puna okusa da pobija sve predrasude oko restoranske puretine. Orzotto dolazi u slasnom crvenom umaku, škampi su na broju, i premda se čini da ječam možda nije upio dovoljno umaka, zadovoljni su i djeca i odrasli. Na stolu stoje svi potrebni začini za salatu, s dvije varijante jako dobrog lokalnog maslinovog ulja, a konobar dodatno predlaže i donosi i odležani aceto balsamico.
Nakon što smo se riješili djece, nastavljamo proučavati vinsku listu, koja sadrži vrlo opširan popis vina na čaše, a za veća društva ili ozbiljnije pilce na butelje se nudi presjek hrvatske vinske scene sa zanimljivim draguljima iz Slovenije, Francuske i ostatka Europe, s doličnom reprezentacijom Dalmacije. Cijene domaćih vina čašu kreću se između 4 i 6,60 eura što nije malo, ali je postalo neki restoranski standard. U vinskoj karti su također označena vina iz ekoloških vinograda zelenim kvadratićem. Dok čekamo glavna jela odlučujemo se na dva roséa u ponudi, polusuhi moslavačkog Miklaužića i suhi Nimčevića iz zadarskog kraja (oba 4,70 €)).
Uskoro stiže ramstek s restanim krumpirom (24,90 €), pečen onako kako smo tražili, i rižoto od crvene riže s morskim plodovima (22,50 €). I opet se vidi da u kuhinji koriste primjerene kulinarske tehnike, imamo dojam da su osnovne namirnice svježe i dobro pripremljene, zadržanog osnovnog okusa. U rižotu od crvene riže bismo možda pozdravili malo više igre, možda kakav začin koji bi ga dignuo na neku zabavniju razinu, ali i ovako je jelo vrlo dobro pripremljeno i ukusno.
Deserti imaju posebnu kartu, jer svaki desert priča i posebnu priču. Uzimamo klasični semifreddo (5,50 €), čokoladni parfait (6 €) koji nećemo dati djeci te Šinjorinu Mandarinu (7 €). Prvo ostajemo bez čokoladnog parfaita iako je od prilično tamne čokolade sa slanim momentima, i vrlo žestok, ali dobro izbalansiran. Šinjorina Mandarina klasičniji je kolač s biskvitom od badema, bijelom čokoladom i amarettom. Na kraju nam djeca ostavljaju semifreddo, bit će zbog kandiranog voća. Sve skupa klasično, ali kvalitetno izvedeno.
Ukupni dojam jest da nam je ostalo još mnogo jela u jelovniku kojima bismo se rado vratili, tj. da su namirnice i recepti koje poznajemo iz dalmatinske tradicije ovdje pripremljeni na zanimljiv način, i udahnut im je novi život. Cijela je jedna stranica u jelovniku posvećena vegetarijanskim jelima, a ne sumnjamo da bi se s kuhinjom dalo dogovoriti da budu i veganska (npr. benkovačka vara jelo je od žitarica i mahunarki koje nas je baš zaintrigiralo). Veseli nas da na zadarskom poluotoku postoji mjesto gdje se na ovakav način poštuje namirnica, tradicija, ali i kulinarska tehnika i sezona. Završavamo jelo sjajnim koktelom od maraschino i amarena sirupa (7,90 €), što je i još jedan dokaz korištenja možda najpoznatijeg proizvoda zadarskog kraja na moderan i ljetu primjeren način.
Uređenje restorana je ugodno, nepretenciozno, a najbolji dio su vanjske terase okružene bujnim zelenilom, dok je posluga srdačno nenametljiva sa znanjem o onome što nude. Zadarski Pet bunara može poslužiti za ručak s obitelji, romantičnu večeru ili degustaciju lokalne spize sa strancima.