DOBRA PREPORUKA

Vinkovci napokon imaju restoran vrijedan pažnje, nude ukusnu hranu po više nego dobrim cijenama

 Privatna arhiva
Kao da je stasala nova, moderna publika kojoj se više ne može prodati bilo što samo da se namire i želudac i džep

J ako nam je drago konstatirati da se u Vinkovcima napokon može nešto pristojno pojesti. Da se razumijemo, ondje se uvijek dobro jelo, ali po kućama - ugostiteljska ponuda protekla se najmanje dva desetljeća svodila na ćevape, tople sendviče i pizze osrednje do loše kvalitete. Nekoć se išlo na Krnjaš, u istoimeni lokal poznat po žabama, poslije utakmice s Cibalijina bi stadiona pokojni kolega Tomislav Židak išao u Lamut na pristojan roštilj, a restoran Hotela Slavonija nudio je uobičajenu konfekcijsku masovku. I to je, uglavnom, bilo to. Bilo je u međuvremenu nekih pokušaja, ali kratkoga daha. Danas se ipak u Vinkovcima osjeća novi duh, kao da nije baš sve propalo.

Kad smo ogladnjeli nakon dobrog domaćeg craft piva Valens u opuštenom dvorišnom ambijentu rockabilly bara Hang Loose, otišli smo u Lu, restoran u samom centru, stotinjak metara dalje. Restoran ima vanjsku terasu, praktički na samom središnjem trgu, no više nam se svidjelo sjesti unutra, u vrlo ugodan prostor u koji su malo slabije dopirali zvuci tonske probe nekog KUD-a uoči večerašnjeg kulturnog programa.

Za predjelo smo naručili beef tartare (50 kn) i rolice od tikvice i aromatiziranog sira (25 kn). Juneći file došao je za stol na jednom od onih crnih keramičkih pladnjeva, pomalo naivno, ali zapravo dražesno prezentiran uz tri crtice - soli, papra i ljute slavonske paprike te ljutim umakom ispisanim imenom restorana. I bio je dobar - ne baš strugan, ali očito ručno kosan - i, što nam se naročito svidjelo, sa svježim žumanjkom prepeličjeg jaja. Vrlo ljubazna i neposredna konobarica, što je ovoga ljeta gotovo oksimoron, pitala je želimo li da nam ona umiješa tartar ili ćemo sami. Vinkovci 2.0.

image
Privatna arhiva

Juhe smo preskočili i odmah naručili glavno: Rimski vrat i Carsko chefa kuhinje.

Da pojasnimo: na jelovniku imate tri predjela, dvije juhe, dva dječja jela ("Za mladu gospodu"), salate, deset glavnih jela u pomalo pretenciozno nazvanoj rubrici Exclusive Part. Uz to, imaju i dva deserta i pet burgera, za koje sami peku brioše - vlasnici su čak nakratko preimenovali ime restorana u Excellent Burger Bar ne bi li privukli mlađu publiku, ali su onda vratili ime Lu. Mnogo ljudi na vanjskoj terasi naručuje upravo burger, koji je, usput, odličan - probali smo ga drugi dan.

Vratimo se na Exclusive Part. Tu je, među deset glavnih jela, obavezni beefsteak, teleći rižoto, filet smuđa, sous vide patka, ali i gurmanski ćevap (jer nikad ne znaš), pa čak i pljukanci s tartufima - u istočnoj Slavoniji egzotično i nepotrebno jelo.

Rimski vrat bio je jednostavan i iznenađujuće ukusan tanjur: mekana svinjska vratina u glazeu od dimljene paprike i suhih šljiva, s finim rimskim njokima (od pšenične krupice), koji i nisu tako često na popisu priloga u našim restoranima.

image

Rimski vrat

Privatna arhiva

Carsko chefa kuhinje došlo je uz salatu od pečene paprike, čips od svinjske kožice, uz slastan umak od pečenja i pire od krumpira.Oba jela bila su jako dobra. Nema tu puno kuhanja, sous vide i druge moderne tehnike čine svoje, no ukupni doživljaj bio je iznad očekivanja. Pritom, oba jela stoje po 65 kuna, dakle jeftinija su od pizze u većini zagrebačkih, a kamoli jadranskih pizzerija. Uostalom, samo jedno jelo na meniju ima troznamenkastu cijenu (beefsteak 250 g - 150 kn).

image

Carsko šefa kuhinje

Privatna arhiva

KUGLA IZ LUNAPARKA

Za desert naručili smo čokoladnu kuglu. Kuglu od bijele čokolade, veliku poput boćarske, konobarica je za stolom prelila vrućom tamnom čokoladom, rastopivši je i otkrivši punjenje od kikirikija, kompot od višanja i sladoleda. Lunapark? Možda, ali dajte nam još takvih.

image
Privatna arhiva

Pili smo Enjingijevu graševinu iz kasne berbe, koja se toči na čaše (32 kn), a zanimljivo je da po istoj cijene toče i njegovo Venje - oba vina stoje 220 kn po butelji. Tu su i Krauthaker, Adžić, Trs, Josić, Galić..., a jedine butelje izvan regije su vina iz linije Korlat. Od pjenušavih vina imaju dva šampanjca: Dom Perignon i Moët & Chandon.

Ručak smo zaključili čašicom fine domaće rakije od dunje i šljive lokalnog proizvođača.

U gradu u kojem donedavno nismo znali gdje štogod pristojno pojesti, sad imamo restoran koji nužno, ali čini se i uspješno, koketira s raznim profilima publike. I usto je lijepo opremljen, ima vrlo ugodno osoblje i dobar servis - bod više za sav taj entuzijazam. Želimo im što skoriju ozbiljnu konkurenciju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. rujan 2024 14:10