Restoran Dvor postoji godinama, na splitskim je Firulama, iznad male uvale i lukobrana, a prostire se na nekoliko kaskadnih terasa različitih veličina. Najveću terasu od sunca štiti poveliko crnogorično drvo, a u pozadini je otvorena kuhinja pa se može uživati u živom prijenosu nastanka vaših jela. Jedna od terasa može se zatvoriti pa je tako koriste za hladnijeg vremena.
Sam Dvor, iako je glasio za korektno mjesto gdje se može prezalogajiti, ili popiti kavicu, uživajući u pogledu na more i otok Brač, doživio je popriličnu promjenu u gastronomskom smislu. Naime, prošle je godine kuhinju i meni preuzeo chef Hrvoje Zirojević - zasigurno jedan od najboljih hrvatskih kuhara.
Posebnost filozofije kuhanja koju njeguje Zirojević temelji se na starinskim receptima, koje onda modificira i priprema u modernijem ruhu s naglaskom na okuse, koji su uvijek kod njega istančani, ponekad iznimno nježni, a ponekad jaki baš kako treba.
Sredinom prošlog mjeseca, u petak, skoknuli smo do Dvora u vrijeme ručka. Dan je bio sunčan, gotovo ste mogli sjediti u kratkim rukavima te smo isprobali nekoliko jela koja su bila na meniju. Hrvoje Zirojević petkom je uveo u kartu jela od bakalara, i to se pokazalo kao pun pogodak. Za razliku od uobičajenih ponuda, oni nude desetak raznih jela od bakalara. Od juha, fažola na bakalar, bronzinića s verzotom, pasticcio od bakalara - da nabrojimo samo neka od njih.
Budući da je počela sezona srdela, kušali smo ih u modernijoj varijanti savura - kuhane su pod miješanim uljem devet minuta na devedeset stupnjeva, a one karakteristične arome savura bile su prezentirane u malim kuglicama, s krupnom crnom soli te malim elementima kreme od kapule i drugih dodataka. Kad probate srdelu, meso je podatno, ne raspada se, a kad zagrabite male dodatke, u ustima vam se početni okus pretvara u profinjeni savur.
Potom je stigao ragu od janjetine s pljukancima, kuhan na tradicijski način, ali ipak drukčije. Svi okusi su suptilni i nisu prejaki. Janjetina fina i mekana, ugodno se spajala s paštom, a sam šugo bio je kremast i zavodljiv. Iako su u jelo dodani egzotični začini karakteristični za bogatije kuće nekad u Dalmaciji (muškatni oraščić, cimet, klinčić), oni su dali laganu notu Mediterana a da nisu dominirali - a to treba znati postići (čest problem kod kuhanja šuga primjerice na Braču ili Korčuli). Fino, bogato i poprilično zasitno.
Dan je od bakalara pa smo na preporuku simpatične konobarice, naručili bronzinić od bakalara kuhan u nekoj vrsti juhe/variva s mrkvicom, graškom i verzotom (keljem). Okus bakalara slasno je ukomponiran u okuse povrća, slatkastu mrkvu i grašak, a verzot je dao malo ugodne oporosti. Odlično jelo koje bi se svidjelo i onima koji nisu ludi za jakim okusom bakalara.
Na kraju desert pod nazivom tartufino, koji izgledom podsjeća na veliki crni tartuf, a kad ga razlomite, ispunjen je kremom od nugata (lješnjaka) - jako fino, nije preslatko, i balansirano.
Od vina smo s karte odabrali Debit Ante Sladića, a za kraj se počastili čašom crnjaka.
Sam standardni meni nije prevelik, može se birati između nekoliko pašti, nekoliko mesnih kombinacija, ali i divljači, te ribe koju pripremaju u raznim varijantama ili pak klasično, na pravim gradelama. Glasoviti Zirojevićev rižoto od dimljenih školjaka također je našao svoje mjesto. Kartu mijenjaju po sezoni, odnosno prilikama (stižu šparoge), a uz petak je i srijeda postala dan kad se Splićani mogu počastiti bakalarom.
Treba spomenuti da su porcije u Dvoru vrlo poštene pa ako stvarno niste jako gladni, bit ćete zadovoljni ako naručite samo po jednu porciju od svega (npr. ako vas je dvoje).
Dvor je pravi građanski restoran koji je nedostajao Splitu: nije pretenciozan, a s druge je strane u izvedbi jela sjajan, i to sve zahvaljujući vrsnosti glavnoga chefa Hrvoja Zirojevića.