Putovanje Hrvatskom u potrazi za najboljim restoranima na sceni, u sklopu našeg projekta Dobri restorani, ovog puta nastavljamo na kvarnerskom otoku Lošinju. Kao i gotovo svaki turist koji dođe u Mali Lošinj i mi smo se uputili u centar grada gdje sve vrvi od terasa ugostiteljskih objekata. No, na glavnom gradskom trgu, nedaleko gradskih fontana (ovdje ih imaju dvije - uz rivu staru s dupinima, koja je svojevrsni simbol grada, i novu, koja je na početku trga), tek je jedan ozbiljan restoran s velikom terasom, a svakako jedan od rijetkih na cijelom otoku koji radi cijelu godinu. Iz večeri u večer njegova je terasa puna. Zna se dogoditi da izmijene postav stolova i više od dva puta, pa je rezervacija stola neophodna. Riječ je lokalu Deveron, vlasnika Ivana Milanovića, Lošinjanima dobro poznatog ugostitelja koji je iskustvo stjecao u više lokala na otoku, od legendarne Marine pa do pizzerije Nika (današnji Papa Bepi). Kada se nekad popularna trgovina mješovite robe, koje se lokalno stanovništvo sa sjetom još i danas prisjeća, iselila iz prostora u gradu, Milanović je na natječaju dobio gradski prostor i u njemu vrlo brzo napravio lokal koji je Lošinju nedostajao - ukusno uređen restoran s domaćom hranom, poštenim porcijama, povoljnim cijenama i lijepom terasom na glavnom gradskom trgu.
Od samih početaka Deveron je postao jedan od restorana koji kroz svako jelo promiču lošinjsku tradiciju. Ovdje, naime, osim standardne ponude nude i tematsku kuhinju te su redovito sudionici programa lokalne turističke zajednice kojima se stavlja naglasak na otočke specijalitete, namirnice, okuse i recepture, kao što su Jela lošinjskih kapetana, Taste of Vitality, Apoksiomenova antička kuhinja...
Ljetna ponuda jela, ako je tako možemo nazvati, za tim nimalo ne zaostaje, barem po onome što smo imali prilike vidjeti. Po našem dolasku, dali su nam da biramo između dva stola - što je lijep i domaćinski običaj ugošćivanja. Naš stol bio je na terasi na kojoj ima više od 20 stolova sa po četiri do šest sjedećih mjesta, dok je u prostoru restorana u zimskom periodu godine njih još oko 10. Terasa je natkrivena modernom tendom s ugrađenom rasvjetom i razglasom iz koje puštaju ugodnu glazbu.
Za narudžbu nismo dugo čekali. Preuzeo ju je voditelj restorana Tomislav Matković, ljubazno pitajući jesmo li za večeru ili piće kako bi nam donio odgovarajuće karte. Za predjelo smo, dijelom i zbog njegove sugestije, naručili beef carpaccio (18 €). Tanko rezano meso, svježa rikula, cherry rajčica i povrh svega grana padano, na tanjuru servirani pred nas - bili su tek uvertira u posluživanje. Pred nama ih je konobar vješto zarolao, premazao mješavinom meda i senfa, potom dodao aceto balsamico i carpaccio-roladu izrezao na četiri jednaka dijela. Uz to poslužena focaccia (5 €), obogaćena samo krupnom soli, bila je savršena. A meso, u kombinaciji s gorčinom rikule, svježinom cherryja, moćnim slanim sirom te sladom premaza i aceta - jako lijepo iskustvo. Pogotovo jer je meso bilo idealno rezano pa se dalo i odrezati i žvakati. Sjajan spoj okusa i idealno za dijeljenje.
Za topla predjela naručili smo crni rižoto od lošinjske sipe (18 €) i raviole punjene jakobovim kapicama i kozicama u nježnom umaku od rakova i caviara (odnosno ikre morskog zeca). Zaprimajući narudžbu, konobar nas je ovdje odmah pitao želimo li da nam uz jela posluži sir i želimo li raviole u kremastom ili "natur" umaku.
Sir smo odbili, a raviole (20,50 €) smo odabrali u kremastom umaku, odnosno s vrhnjem za kuhanje. U porciji su nam servirali čak osam poprilično velikih i punjenjem bogatih raviola, dok je u umaku bilo još barem deset kozica. Ovo jelo izgledalo je, kako bi mladi danas rekli, bombastično. A takav mu je bio i okus. Izbor kremastog umaka bio je pun pogodak. Tjestenina za koju smo doznali da je ovdje sami rade, bila je sjajna - idealno pripremljena, nimalo debela ili žilava, a nije se ni raspadala, a punjenje... Fantazija. Čisti okus capesante u kombinaciji s kozicama, moćnim umakom i tim malim crnim i crvenim perlicama ikre morskog ježa koje pucketaju pod zubima, nadmašila su naša očekivanja.
A rižoto? To je jelo zbog kojeg ćemo se ovdje zasigurno vratiti! Naime, proteklih smo tjedana imali prilike kušati crni rižoto od sipe u izvedbi mnogih restorana i konoba, no ni jedan koji smo probali nije bio ovako dobar. Riža je bila savršeno al dente, sipa lijepo kuhana, još se osjetila pod zubom, ali nije bila žilava, crnila je bilo dovoljno i zbog njega je jelo bilo lijepo svileno i moćnog okusa. A od začina, kako i priliči, samo se lijepo osjetila sol - u mjeri u kojoj treba. To samo znači, pretpostavljamo, da je rižoto podlijevan ribljim temeljcem, da je luk bio dovoljno pirjan i da su drugi začini bili lijepo izbalansirani kako ne bi (i nisu) prikrili osnovnu namirnicu. Prezentacija jela je možda malo retro, ali takvo je i ovo jelo, pa čak ni na to u ovom slučaju nemamo zamjerku. Rekli bismo - klasik kakav treba biti.
Buzara za dvije osobe (63 €) bio je naš odabir za glavno jelo uz koje inače dolaze domaći pljukanci, no mi smo naručili i palentu, jer buzara dolazi na crveno, kako su u njoj, osim školjki, i rakovi. Kad je stigla na stol - a valja reći kako ovdje drže dobar ritam između jela, pa tako svaki novi slijed stiže nakon pauze od 7-8 minuta - odmah smo zaključili kako je ovakva porcija uz priloge dostatna i za tri osobe.
U buzari su, uz škampe, kozice i dagnje, bile i vongole i jakobove kapice. I školjke i rakovi bili su taman kuhani. Šuga je bilo dovoljno, bio je krasno reduciran da se osjete svi začini, a i školjke su ga bile pune. Uz to posluženi prilozi samo su nadogradili ovu morsku priču. Pljukanci, opet domaće izrade, bili su besprijekorni, a odabrana palenta stigla nam je obogaćena divljim lošinjskim šparogama, što je samo doprinijelo efektu iznenađenja i radosti, jer ih obožavamo.
Pogled na knjigu deserata odmah nam je dao do znanja da ovdje i slastice rade sami. Izbor je pao na raviol s punjenjem od jabuke (6 €) i čokoladni souffle (6,50 €).
Souffle je bio korektan i čim smo ga zagrabili iz njega je, baš kako i treba, potekla čokolada. Biskvit je bio sočan, a uz njega je prijala i kuglica sladoleda od vanilije. No, kako je ovaj souffle posipan šećerom u prahu, a uz njega je serviran i šlag, sve zajedno može biti preslatko, pa možda ne bi bilo loše odustati od jedne od tih komponenti pri serviranju.
Raviol od jabuke nas je zato oduševio. Dvije tanke, hrskave i sočne kriške ovog kolača posluženog na kremi od vanilije doista su spoj tradicije i modernih tehnika koji nam se svidio. Ovdje šećer u prahu nije bio višak jer je davao lijepi kontrast reskom punjenju od jabuke.
Uz jedan gemišt od vrbničke žlahtine, koje je uz vina Deklić vino kuće (3 €), čašu Kozlovićeve malvazija (9 €) i pola litre mineralne vode, ova nas je večera koštala 151 euro. Kako smo od glavnog jela s obzirom na porcije komotno mogli i odustati, očito je da za današnje prilike Deveron nudi poštenu vrijednost za novac. Ambijent je ugodan, zaista jako čist (što je za svaku pohvalu), osoblje nenametljivo, ali stalno prisutno, educirano te susretljivo. Dobar je to primjer restorana kakav bi trebao biti u središtu svakog turističkog mjesta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....