Bistro i pizzerija Public u zagrebačkom naselju Voltino s dobrim razlogom privlači mnogo ljudi, a spontano ih posjetiti u subotu u vrijeme ručka bio je rizik koji se srećom isplatio. Odlučna djevojka koja prati stanje u restoranu uputila nas je prema jednom od rijetkih slobodnih stolova i dala nam vremenski okvir do sljedeće rezervacije.
Već s ulaza pažnju privlači velika krušna peć, no osim pizza ovdje možete kušati i klasične tjestenine i rižota, naručiti jela od mesa ili ribe. Za uvod smo zato odlučili podijeliti riblju paštetu (68 kn) koju poslužuju sa svježe pečenom pogačom pripremljenom od tijesta za pizzu. Pogača je došla vruća, meka, na dijelovima paljena i malo jače slana.
Paštetu poslužuju na rukoli s većim kaparima, maslinama, cherry rajčicama i klicama. Paštetu rade od tune i brancina s dodatkom maslaca, majoneze, kremastog sira, bijelog vina i začina, a s obzirom na sastav, bila je iznenađujuće lagana, dobre teksture, blagih začina i nježna okusa.
Bogati nadjevi
Iako u ponudi imaju pizzu napoletanu te različite druge kreacija bogate sastojcima poput larda, pršuta, mortadele, kreme od pistacija i slično, ipak smo se odlučili za klasičnu margheritu (58 kn) koja je odličan pokazatelj kvalitete pizzerije.
Na stol je stigla vruća i već razrezana na kriške, nadjevena umakom od rajčice, mozzarella bocconcinima i listovima bosiljka te polivena maslinovim uljem. Lijepo pjegasta odozdo zahvaljujući krušnoj peći i dobro pečena tijesta, koje je bez problema držalo nadjev, bila je uzdignutih i na dijelovima napuhnutih rubova, hrskavih izvana i mekih iznutra. Umak od rajčice je bio slatkasto-kiselkast i ukusan, a pizza je plasirala Public u top tri zagrebačke pizzerije koje nude napoletanu.
S druge strane, šurlice s patkom (85 kn) su nas razočarale. Jelo je bilo korektno pripremljeno, tjestenina je bila al dente, a komadi trganog pačjeg batka topili su se u ustima. No istovremeno je umak bio prilično bezizražajan, što je šteta jer je očito uloženo puno truda kako bi se meso u umaku raspadalo od mekoće.
Šumske gljive bile su vodenaste u ustima, a u umaku se osjetio tek suptila trag vina koje se koristi u pripremi. Trebali bi ipak biti malo šire ruke sa začinima. Pritom je jelo došlo posipano usitnjenim mladim lukom čiji se miris širio stolom, ali nije postigao da jelo bude dojmljivije i ukusnije, nego je djelovalo kao pokušaj dorade jela u zadnji čas.
Slatko za kraj
Deserti su ponovno popravili dojam. Vruća pita od jabuka (35 kn) došla je s kuglicom kvalitetnog sladoleda od burbon vanilije. Jednom dijelu društva nedostajalo je malo kiseline u kolaču, no svi smo se složili da je to desert u kojem se može uživati cijele godine i koji bi se svidio većini.
Smokve u prošeku (35 kn) došle su posipane razlomljenim speculaas keksima i na tučenoj kremi od slatkog vrhnja u koju su umiješali zimske začine pa je sve mirisalo na cimet, klinčić i muškatni oraščić.
Zasitan desert, koji podsjeća na božićno razdoblje, u toplije bi vrijeme mogli poslužiti na laganoj kremi od skute ili jogurta, no zasad je i u ovoj izvedbi ukusan.
Vrijedi napomenuti da do Publica zapravo nije teško doći - ako ste automobilom, imate na raspolaganju veliko parkiralište ispred restorana. Ako ste pješak i krećete iz centra, za samo 10 minuta možete s Mažuranca doći autobusom broj 118, uz stanicu u neposrednoj blizini. I ne zaboravite, s pizzom ne možete pogriješiti.