Miva bistro&wine bar otvoren je ove veljače u zagrebačkoj Strojarskoj ulici, kao nastavak popularnog bistroa Jadranka koji je dugi niz godina uspješno poslovao u Vukovarskoj. Miva je modernije uređena od Jadranke, prostranija, ali sam koncept i ponuda hrane i vina nisu se previše promijenili. Na novoj adresi i dalje nude gablece, ponudu mijenjaju svakog tjedna, a u pitanju su uglavnom jednostavna, svakodnevna jela poput variva, pečenja, a petkom posebnu pažnju posvećuju ribljim jelima i ponudu prilagođavaju onome što se nudi na ribarnici.
Baš kao i Jadranka, i bistro Miva očito je prilično popularno mjesto za ručak usred radnog dana, jer kada smo nedavno svratili u Strojarsku na ručak, lokal je bio gotovo u potpunosti pun i gosti su se cijelo vrijeme izmjenjivali. Na meniju je bilo varivo od raštike sa suhim mesom i minestrone, zatim burger s hrskavim gamberima, dvije salate, faširanci s kremastom blitvom i pire krumpirom, pljukanci u umaku od ramsteka, vrganja i pršuta i teleće pečenje.
Nakon detaljnog proučavanja menija, za uvod odlučili smo naručiti minestrone juhu (3,90 € za manju porciju i 4,90 € za veću) i tatarski s domaćim krumpirićima (18,90 €), za glavno jelo Caprese salatu s pečenim patlidžanom i uljem bosiljka (12,90 €) i teletinu s krumpirom i povrćem (16,90 €), a za desert štrudlu od marelice i pitu od sira i marelice (5,50 €).
Minestrone juha je bila bogata, prepuna najrazličitijeg povrća, od mrkve i tikvice, do cvjetače i brokule, tjestenine nije bilo previše i porcija je bila taman dovoljna da nas zasiti, ali i da se ne najedemo previše, budući da nas je čekalo još i glavno jelo. Uz minestrone nismo naručili kruh pa vjerujemo da bi, uz taj dodatak, ova juha mogla biti i kompletan, laganiji ručak.
Tartar biftek poslužen je uz tanke pržene krumpiriće i dvije šnita kruha. Na trenutak nas je zbunilo što na tanjuru nema maslaca, koji je inače obavezan uz tatarski, ali simpatično osoblje nam je objasnilo da je chef ovakav način posluživanja uveo tek nedavno, inspiriran jednim od restorana koje je posjetio na nedavnom putovanju. U Zagrebu smo tartar s krumpirićima do sada dobili samo u Le Bistrou hotela Esplanade. U Mivi je bio dobro začinjen, blago kiselkast i ukusan, krumpirići su ostali hrskavi, ali bismo voljeli da je kruha, s obzirom na količinu tatarskog, ipak bilo koja šnita više.
Jelo ovog ručka za nas je bila Caprese salata s dodatkom pečenog patlidžana, koja je bila lijepo začinjena i, zapravo, jedino jelo koje nismo poželjeli dodatno posoliti. Patlidžan je bio dobro zapečen na grillu, a ulje od bosiljka bilo je dovoljno aromatično da obično i svakodnevno jelo učini ipak malo posebnijim. Odličan dodatak bili su i tostirani pinjoli.
Teleće pečenje s krumpirom i povrćem također nam se svidjelo. Meso je bilo mekano i raspadalo se već na dodir vilice, krumpir je bio gotovo kremast, ali se ostatak povrća pekao predugo i pretvorio u kašu, pa je bilo nešto teže identificirati što je točno u pitanju. U okusu je prevladavala paprika, a rekli bismo da se na tanjuru našla i tikvica.
Uz jela, na preporuku osoblja, popili smo i čašu Caves d‘Esclans Whispering Angel roséa, koji je bio osvježavajući i nježan, točno ono što nam je na vruć dan u Zagrebu i trebalo. Uz pečenje smo popili i čašu talijanskog Borgo Conventi Refosco Isonzo, koji se pokazao odličnim odabirom.
Deserti na kraju ručka možda nam i nisu trebali, jer već smo bili dovoljno siti, ali su nam svakako ugasili želju za slatkim i ponovili bismo ih i idući put. Savijača s marelicama bila je tek blago slatkasta, što nam se svidjelo, a poslužena je uz sladoled od vanilije koji je jelu dao dodatnu dozu slatkoće pa je sve, zapravo, bilo baš dobro izbalansirano. Pita sa svježim sirom i marelicama bila je također vrlo dobra. Sir je slastici dao blagu kiselinu, marelice dodatnu svježinu i slatkoću, a tijesto je bilo lijepo prhko. Baš prava domaća kakvu bi vrlo vjerojatno pripremili i kod kuće.
Na kraju, Miva se, baš kao i nekadašnja Jadranka, pokazala kao mjesto s dobrom ponudom jela, čini nam se da ovdje svatko u bilo kojem trenutku može pronaći nešto za sebe, bilo da je u pitanju poslovni ručak ili brzinski ručak s ekipom s posla. Važno je dodati i da na čaše toče stotinjak vina (odmah do restorana nalazi se i njihova vinoteka), a cijene se uglavnom kreću od 4 do 6 eura. Atmosfera u Mivi je opuštena, prostor je moderno uređen i ugodan, parkinga u blizi uvijek ima i cijeli doživljaj zapravo je baš dobar.