U Teslinoj ulici, i to na potezu između Praške i Gajeve, nalazi se libanonski restoran Byblos, koji je svoja vrata otvorio u proljeće 2020. Terasu mu ne možete promašiti, a s obzirom na to da se nalazi na cesti, pruža iznenađujuće mnogo privatnosti.
Mi smo odlučili sjesti unutra, pri čemu su nas uputili za stol pokraj toaleta i nedaleko od šanka, no sam restoran ima još dvije, bolje osvijetljene prostorije sa stolovima, pa provirite naokolo.
Zanimljiv i turistima
Sam restoran u vrijeme kasnog ručka nije imao puno posjetitelja, a među onima koji su tu bili prevladavala je domaća klijentela iako su se mogli čuti i strani jezici za okolnim stolovima. Budući da je restoran posvećen libanonskoj hrani, bila bi kardinalna pogreška preskočiti razne meze. Štoviše, čak bismo se usudili reći da biste s tim naumom i trebali doći u Byblos, da s društvom naručite što više za dijeljenje s menija.
Za nas su to bili Baba Ghanouj (37 kn) od pečenog patlidžana sa sezamovim uljem, Arayes Byblos (39 kn), pečeni arapski kruh punjen mljevenim janjećim mesom, kao i Warak Enab Bzeit (35 kn), sarmice od vinove loze punjene rižom, rajčicom i peršinom, kuhane u limunovu soku i maslinovu ulju. Uz to smo podijelili čašu ajrana, koji kupuju gotov i kojeg im je ponestalo, što je bila prava šteta. Patlidžan je bio kremast, dorađen jogurtom, arapski kruh došao je vruć, hrskav, a meso između gornjeg i donjeg tankog sloja tijesta bilo je fino usitnjeno, odličnog okusa i kombinacije začina. Sarmice od vinove loze bile su ugodno kiselkaste, palac debele i s mekim punjenjem. Da su samo trenutak dulje obrađivali, bilo bi raskuhano. Sarmice dolaze na kombinaciji osvježavajuće salate i gorkastog radiča, a dodatnu aromu daje joj slatkasti nar.
Računajući na to da svoje patlidžane vjerojatno uvoze, za glavno smo jelo naručili Kafta Byblos (115 kn) punjene pistacijom, mesne valjuške koje poslužuju na pečenom patlidžanu i umaku od rajčice. Za drugo jelo odabrali smo falafel (60 kn), za koji smo čuli druge goste da ga hvale konobaru. Kafta Byblos, dva izdužena ćevapa od janjetine, bio je prilično začinjen, što navode u meniju, a usitnjene pistacije ubačene su u samu mesnu smjesu. To je na prvi pogled zanimljiv koncept, no na kraju se njihov okus uopće nije osjetio jer je ljutina apsolutno prevladala.
Prilično velike i plosnate kuglice falafela došle su s malom dozom jogurta za polijevanje, a ponovila se i kombinacija svježih salata i slatkog nara uz dodatak ukiseljenog povrća. U falafelu hrskave korice i mekog središta fino se osjetio korijandar.
Slatko za kraj
Za kraj smo naručili libanonsku baklavu s roštilja (25 kn) i desert Libanonska noć (40 kn), koji pripremaju poput kadaifa, od tankih rezanaca, a opisuju ga kao biskvit od pistacija, indijskih oraščića, kokosa i meda, prekriven aromatičnom kremom. Libanonska noć pomalo je nespretna jer je sam "biskvit" malo čvršći pa dok vilicom odvajate komad, krema curi iz sredine. Inače je korektan desert s blagom kremom posut lijepim slojem usitnjenih pistacija.
Baklava s roštilja također je punjena pistacijama i indijskim oraščićima, a za razliku od tipičnog slaganja listova i rezanja u rombove, na tanjuru su došle namotane u krug i na vrhu hrskave, a odozdo meke i tople, djelomično i od zagrijanog tanjura. Sve je bilo iznenađujuće umjerene slatkoće, što nam je i više nego odgovaralo. Malo nam je bilo žao što su pistacije u toj mjeri završile u glavnom jelu gdje ih je začinjenost mesa pregazila, dok bi ovdje puno bolje došle do izražaja i lijepo bi popunile baklavu.