Kako ste i sami mogli primijetiti iz naših dosadašnjih recenzija, koje sve možete pronaći na ovoj poveznici, nije neobično da u potrazi za dobrim restoranima tu i tamo naiđemo na one u koje se, nažalost, ne bismo više vratili. Ponekad je to zbog toga što se u restoranu ne osjećamo ugodno, ponekad jer se ne poštuju osnove kulinarstva i tehnika, a nerijetko i zato što cijene ne prate uslugu i kvalitetu jela koja su nam servirana. Međutim, naš ovoljetni izlet u Njivice, u posjet jednom od najdugovječnijih restorana na otoku, koji ove godine slavi 90. rođendan, itekako nas je ugodno iznenadio. Primjer je to obiteljskog restorana koji se s godinama nije umorio, već je s novom svjećicom na torti očito dobio novi vjetar u leđa. Pokazali su nam to na licu mjesta, u srcu sezone, za vrućeg dana, na prepunoj terasi. I, naravno, kao svi restorani koje smo recenzirali, ne znajući da smo ih posjetili.
Bila je subota, negdje oko 14 sati, malo nakon što su otvorili vrata restorana za ručak (njihovo ljetno radno vrijeme je od utorka do petka i nedjeljom od 12 do 21 sat, a subotom od 12 do 22 sata). Na povišenoj terasi uz šetnicu, s koje pogled puca na kvarnerski zaljev, prema vrhu otoka Cresa te, u pozadini, Istru, Rijeku i sva ona mjestašca na rivijeri, smjestili su nas za stol na kojem je bilo najviše zraka. Potpuno nenametljivo, ali krajnje profesionalno i ljubazno, našu je narudžbu zaprimio i dobar dio ručka nas posluživao vlasnik Dražen Lesica. Za one koji možda ne znaju, a kako stoji i u samom jelovniku, njihova priča počinje još davne 1934. godine. Danas restoran vodi četvrta generacija ugostitelja u obitelji.
"S vremenom smo usvojili utjecaje bečke škole stola, ‘cucine Venete‘, francuskog pogleda na kuharstvo i slobode prihvaćanja ‘fusiona‘, a sve sa željom stručnog napretka kako bismo istovremeno isprepleli mjesnu tradiciju i modernu gastronomiju", upoznaju na koricama jelovnika goste s onim što mogu očekivati. I nisu daleko od istine. A sve počinje malim zalogajem koji na stol stiže kao Pozdrav iz kuhinje. Riječ je o otočkoj skuti s neodoljivo slatkom pečenom cherry rajčicom i domaćim, ugodno pikantnim maslinovim uljem uz koje su nam poslužili i domaći kruh. Možda ne zvuči glamurozno, ali pokazuje velik dio onoga što Krk i Kvarner mogu ponuditi. Naravno, uz vrbničku žlahtinu koja je vino kuće. Nakon toga, kao dobro uigrani tim kakvog cijenjenog fine dining restorana, kreće gastro predstava, u kojoj nema prostora za početničke pogreške. Ovdje nema beznadnog čekanja na sljedeći slijed jela, niti zabune oko toga tko je što za stolom naručio, a pazi se i na detalje - je li košarica kruha možda prazna, boca vode pri kraju, prija li vam odabrano vino, biste li školjke i rakove pripremljene na bijelo ili crveno, jeste li možda alergični na neku od namirnica...
Za početak ovog ručka, na dan kad je živa na termometru pokazivali 37 stupnjeva i prijetila je da neće stati rasti, odabrali smo gazpacho (7,20 €) i carpaccio od repa kvarnerskog škampa (27,50 €).
Gazpacho je bio jednostavno - spektakularan! Djelomično sladak, premda jak u okusu, gotovo koncentriran, sjajno rashlađen i idealno začinjen, pa nismo posezali ni za soli, ni za paprom. Pravi melem na užareno tijelo. Poslužen s malo krčke skute po sredini ove divne hladne juhe, bio je zapravo najbolji izbor koji smo mogli napraviti i svakako jedan od boljih koje smo probali posljednjih godina. Premda, spominjući drugo jelo i okuse koje nam je otkrilo, ne i posljednje koje ćemo pamtiti.
Carpaccio od repa kvarnerskog škampa kako ga prezentiraju u Rivici dojmljiv je tanjur. No, prezentacija, dakako, nije najbitnija. Bitni su okusi, a ovo jelo imalo je i jedno i drugo. Dodatak narančina soka i fileta naranče u kojemu su se kupali očišćeni repovi škampa, uz krasno balansirane začine, dodatak skute i ikre morskog zeca te lijepo začinjene tanko rezane bruskete, spoj su koji ne razočarava. Nježna tekstura i okusi škampa ničime nisu bili prikriveni, a to doista treba znati ovako majstorski pogoditi.
U nastavku, naručili smo vongole, dondole i kanaštrele uz dodatak kvarnerskog škampa (13,72 €) na bijelo - šufigane, koje su nam podijelili na dva tanjura. Oni koji vole školjke i rakove, znaju da šug u ovom jelu igra glavnu ulogu i ako nije ukusan, sve drugo pada u drugi plan. No, Rivica se i ovim jelom pokazala kao netko tko doista zna što radi. Umak je bio lijepo gust i začinjen, taman za točanje kruha. Školjke nisu bile isprane pa je bio lijepo slan i mirisao na more, a sve zajedno je bilo kuhano taman dovoljno da školjke i škampi bogati mesom dođu do izražaja u svojoj najboljoj verziji.
Domaćim lignjama teško je odoljeti, a ovdje ih imaju u ponudi! Odlučili smo se za one sa žara (26,50 €), kao i za filet oborite divlje ribe - u našem slučaju romba, koji je ujedno bio i najskuplja stavka na računu (36 €). I jedno i drugo jelo bili su besprijekorni. I lignje i riba ostali su sočni, premda su lijepo mirisali po roštilju. Blitva je bila baš kakvu volimo, osjetila se pod zubom, nije je prikrio ni krumpir, a ni češnjak, dok je koromač uz lignje bio pravo osvježenje, ali je zato ipak bio malo prekuhan.
Doći na Krk, a ne kušati presnac (6,90 €), je grijeh, pa smo unatoč vrućini posegnuli i za desertom. Uz njega, drugi je bio sorbetto od limuna (6,50 €). Premda siti, nismo pogriješili u odabiru, jer su bili osvježavajući i preporučljivo - ne preslatki. Autohtoni otočki kolač od ovčje skute ovdje dolazi u modernijoj izvedbi, a poslužen nam je s jagodama i malinama, pa je pružio zanimljiv twist klasičnoj izvedbi kako u prezentaciji, tako i u okusu. Zanimljivo je spomenuti i kako smo ga platili manje nego što je istaknuto u jelovniku. A sorbet, dovoljno je reći da smo bili u napasti naručiti još jedan, ali to možda možemo pripisati i već više puta spomenutoj vrućini tog dana.
Ovaj nas je ručak, uz običnu i gaziranu vodu, kave, čašu vrbničke žlahtine, jednu viljamovku i couvert (3,80 € po osobi), koštao 178 eura. Teško je Rivici u Njivicama pronaći zamjerku. Što se tiče cijena, to je možda cijena oborite ribe s obzirom na količinu; što se usluge tiče, to je možda zato što nas je vlasnik na početku razmazio, a kasnije nas prepustio konobaru koji je puno veći interes pokazivao za veće društvo na stolu do našeg, pa smo duže čekali račun nego jela. Što se tiče lokacije, na što je, naravno, uvijek teško utjecati, blizina prometnice. Što se pak prostora tiče, definitivno na unutarnje uređenje, posebno sanitarni čvor, koji vapi za renovacijom. No, sve u svemu, ovo je restoran koji vrijedi posjetiti ako ste na Krku. Doživjet ćete dobar spoj tradicije, vrhunskih namirnica, znanja i ljubavi prema svemu navedenom. Ako vas, kao u našem slučaju, ugosti vlasnik lokala koji će vam u detalje objasniti svako jelo na meniju te usput preporučiti što je toga dana stiglo u kuhinju, a moglo bi vam se svidjeti, iskustvo je ovo kojeg ćete se rado sjećati. Pritom ne morate biti samo gurman i zaljubljenik u morska jela, posjet Rivici preporučili bismo i vlasnicima sličnih lokala na moru, čisto da vide kako i "običan" restoran može otići korak dalje od blitve, ribe i kriške limuna.
Spomenimo na kraju kako ćete u Rivici pronaći gotovo sve domaće dostupne malvazije, sve žlahtine te odabrane etikete drugih sorta vina. Na jelovniku su, uz ribu i plodove mora, i mesna jela uglavnom od govedine, junetine i teletine, no njih ćemo morati probati nekom drugom prilikom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....