U Ličkoj kući, naime, bili smo navikli na uobičajeni, lažni gastro folklor, kakav je nažalost prilično raširen po našim razvikanim turističkim destinacijama. Vrhunac ponude bila je janjetina, s ražnja ili pod pekom, pastrve u kukuruznom brašnu, poneki gulaš od divljači, domaći kruh, sir i slično. Uglavnom, očekivana, uvijek ista, dosadna jela, koja svojom primordijalnošću nisu mogla fascinirati čak ni one znatiželjne inozemne posjetitelje kojima hrana na stol uvijek dolazi u ambalaži iz mikrovalne.
Lička kuća, rustikalno zdanje koje svojom velebnom drvenom gradnjom usred ambijenta plitvičke šume i otvorenim ognjištem u središtu restorana nije bez šarma, ima upravo tu svrhu - da gostima ponudi autentični doživljaj Like kroz njezina običajna jela. I onda se čini kako tu nema mnogo prostora za improvizacije i inovacije. Ili?
Lička kuća danas je, nasreću, nešto drugo. Za svoju su promjenu, odnosno fokusiranje na bitno - domaću namirnicu predstavljenu u najboljem izdanju - angažirali profesionalce (Gastronomadi), koji su jako dobro odradili svoj posao. Danas imaju ono što ima malo koji restoran u zemlji: knjigu standarda koje se moraju čvrsto držati, jer to je ključan uvjet da se opet ne potone u prosječnost. A ona im propisuje svaku, i najmanju pojedinost oko pripreme i serviranja svakog jela. Od porijekla namirnice, precizne gramaže, točne duljine fermentacije ili termičke obrade pa sve do izgleda tanjura koji se iznosi pred gosta. Lička kuća danas priprema jela od namirnica koje su uzgojene u okolici (mnoge od njih nose preferiranu oznaku Lika Quality), a obrađuju se u vlastitoj radinosti. To znači da kruh, tjestenine i slastice rade sami svojoj pekarnici, u vlastitoj mesnici obrađuju sve meso, temeljce kuhaju isključivo od mesa i povrća iz lokalnih izvora, zrenje i dimljenje mesa provode sami, proizvode nekoliko vrsta kobasica, ličku basu…
Novi se jelovnik u ove dvije godine nije značajno mijenjao, a neka su jela jako dobar primjer modernog pristupa tradiciji. Iako i dalje (uz prethodnu najavu) ovdje možete pojesti ražanj ili peku, ili pak janjeću kalju, jela poput ličke juhe, orzota od janjetine ili ličkog zavežljaja privukla su našu pažnju za oba naša posjeta ove godine.
Lička juha, od janjetine i povrća s dodatkom vrhnja i limuna, koju smo naručili u siječnju, pomalo promrzli nakon dvosatne šetnje po jezerima okovanim snijegom i ledom, pokazala se kao prava okrepa. Dojam janjeće pljeskavice, nažalost, iako je meso bilo ukusno, pokvarilo je presitno mljevenje - pljeskavica bi morala biti rahlija. Kad smo je naručili početkom ožujka, radi ponovne provjere, bila je mnogo bolja. Netko se očito prošli put nije držao zlatne knjige standarda, pa je meso samljeo u paštetu.
Ovaj put naručili smo još nekoliko jela: tris kobasica, lički zavežljaj, orzoto od janjetine i teleći tomahawk steak.
Sva su jela bila jako dobra, a jedno upravo senzacionalno. Tri kobasice od čistog mesa (junetina, teletina, svinjetina) u janjećem crijevu došle su uz đuveč od ječma s povrćem, lagano prodimljene, i bile su nježne, vrlo ukusne. Lički zavežljaj zapravo je interpretacija peke: za stol dolazi kao "škartoc", u pekarski papir zamotano meso janjetine iz Like marinirane u šljivovici, lički krumpir i korjenasto povrće sa začinima. Sve baš kao iz peke: istodobno kuhano i pečeno, mekano i slasno.
Orzoto od janjetine izvrsno je jelo: pirjana janjetina s ječmom na redukciji od tamnog Velebitskog piva i pravim demi glaceom kućne izrade. Moćno i jako ukusno.
I na kraju teleći tomahawk steak, jelo koje ćete rijetko naći i u specijaliziranim steakhouseima. Odnosno, možda i hoćete, ali ne od teletine nego od junetine. Bio je jako dobro pečen, ružičast iznutra i mek kao putar.
Sve smo završili domaćom, ličkom inačicom cheesecakea: tortom od ličke base i pekmeza od šljiva koji sami rade.
Lička kuća nešto je posve drugo nego što je bila, ondje se danas može uživati u originalnim i jako finim domaćim jelima. Još je nekoliko jela koja bismo željeli probati, poput ručno rađene tjestenine sa skutom ili dimljenom pastrvom, ili janjeći kotleti na krustu od začinskog bilja. Nude i dječji meni kao i vegetarijanska jela. Ponuda domaćih rakija je dobra, no vinska lista morala bi biti bolja, odnosno raznovrsnija, a posluga malo sigurnija, spretnija i, prije svega, bolje educirana.
Na kraju, Lička kuća danas nudi dovoljno razloga za posjet i više je ne treba ignorirati dok ste u prolazu ili posjetu parku. Držimo im samo palčeve da standarde koje su postigli održe i u punoj sezoni, kad nahrupe turisti.