Bistro kod Vukušića mjesto je koje privlači raznoliku publiku pa ćete tako u razvedenom prostoru restorana naići na obiteljske ručkove u tijeku, grupice muškaraca u odijelima koji automatski vade kartice i raspravljaju tko će ovaj put platiti R1 račun, prijateljice kako dijele štrudle ili pak društvo djevojaka i mladića koji Kod Vukušića vjerojatno jedu otkad su bili djeca.
Navratili smo jedan radni dana nakon 14 sati pa nam se posrećilo da nađemo prazan stol u kutu zatvorene terase. Na stolu nas je dočekao umjetni stolnjak, što je malo kvarilo prvi dojam, a iz zvučnika se širio glas Doris, Graše i drugih domaćih izvođača. Za one koji nisu od domaće glazbe, bez brige, brzo su se utopili u žamoru razdraganih gostiju.
Stolove je obilazilo nekoliko uniformiranih konobara, a svaki je gostima pristupao ljubazno i iznimno pažljivo. Pritom se moglo primijetiti i da svoje stalne goste vrlo dobro poznaju pa su se prije uzimanja narudžbe razmjenjivale pošalice i usputni komentari o nekoj poznatoj temi, što je pridonosilo dobroj atmosferi.
Mi još ne pripadamo toj skupini pa nam je gospodin s naočalama ozbiljno i strpljivo nabrajao što sve imaju u dnevnoj ponudi, a kasnije bez imalo oklijevanja odgovarao na svako naše potpitanje. Odlučili smo početi ručak mariniranim srdelama (50 kn), paštetom od bakalara (15 kn) i paštetom od tune (15 kn), uz koje su nam poslužili preprženi tost i domaći kruh sa sjemenkama. Pripazite kod predjela, doista su ukusna, a takav je i kruh pa biste se nehotice mogli najesti i prije nego što dođe ostatak vaše narudžbe.
Srdele su nas posebno zainteresirale jer su prvo kratko uvaljane u brašno i prepržene, a tek onda marinirane pa tako nemaju hrskavost kakvu biste očekivali na prvi pogled. Obje paštete bile su lijepe teksture, s kremastijim bakalarom i dobro začinjenom tunom.
Za glavna jela odabrali smo teletinu u grašku (90 kn) s pire-krumpirom i osso buco (90 kn), odnosno juneću koljenicu koja je došla s dugačkim prutićima od tijesta kao za njoke. Teletinu s pireom poslužuju u tavi, s ugodno kiselkastim umakom od rajčice i puno graška. Meso se u oba slučaja moglo rezati vilicom od mekoće, a svatko je imao svog favorita među umacima. Njoki su bili dobro skuhani i meki, ali nismo mogli odoljeti da ne zaronimo komadić kruha u umak na bazi luka koji je poslužen uz junetinu.
Za desert smo podijelili savijaču od višanja (20 kn) koja dolazi s kuglicom sladoleda od bourbon vanilije te slatkim preljevom. Savijača je bila bogata voćem, blago kiselkasta i s ugušćenim sokom od višanja, a poslužili su nam je odmah razrezanu na dva dijela te se na svakom tanjuriću našla i zasebna kuglica sladoleda.
Unatoč velikoj gužvi, jako su se dobro pobrinuli za nas, a svaki od tanjura ponovno bismo naručili i sljedeći put. Ako uspijemo odoljeti ponudi svježe ribe.