Ne postoji niti jedan restoran na Kvarneru, a vrlo vjerojatno i šire, koji je toliko konstantan u svojoj kvaliteti, kao što je to Johnson. Ondje zalazimo sigurno 20 godina, a bilo je razdoblja kada smo ondje zalazili doista često. Nikad se nije dogodilo da ti ljudi imaju loš dan, da smo se vratili iz restorana, i na povratku kući u autu razmijenili riječi: "uf, danas baš nije bilo dobro...". Te bi riječi svakako i bile opravdane da su se ponekad i dogodile, jer svatko je od nas čovjek i ima pravo na pogrešku, pogotovo kad radite dugi niz godina, i ljeti i zimi. Uvijek, ali baš uvijek, iz Johnsona smo se vratili sretni. I ne samo mi. Može biti da bi se njihovi sretni gosti mogli brojati u tisućama.
Jedne nevjerojatno sparne srijede, koja je baš mirisala na kišu, a temperatura se nije spuštala ispod 30 i nešto, pomislili smo da će restoran za ručak biti prazan. U prvi tren nismo smatrali ni da treba rezervirati stol, jer tko dolazi na rani ručak po takvom vremenu? Ipak, rezervirali smo, i dobro da jesmo, jer ne bismo dobili stol.
Čim uđete u Johnson, dočekuju vas u špaliru poredani konobari, sa širokim osmjehom, od kojih će vas jedan preuzeti i smjestiti za stol. Iako, ondje prođe doista mnogo gostiju, konobari prate i najmanje sitnice koje volite, pa kad naručite tjesteninu, odmah pitaju koliko ste gladni, jer mogu oni malo i podebljati porciju, s obzirom na to da pamte koliko vam se sviđalo to jelo. Ručak smo započeli ribljom juhom, koja pouzdano liječi mamurluk i loše raspoloženje. Nećete je platiti malo, košta 52 kune, ali to je vjerojatno najbolja juha koju možete pojesti u restoranu. Bogata je ribom, sitno narezanim povrćem i okusom koji vas gotovo trenutačno vraća u život.
Kasnije smo se zasladili hladnim predjelima. Uzeli smo po pola porcije mariniranih i usoljenih inćuna, salate od hobotnice i carpaccia od orade. Obično tom društvu pridodaju i malo sirovih repova škampi, ali škampe tog dana uopće nisu imali, što je konobar i naglasio. I tako je uvijek, kad nemaju škampe, naprosto to kažu, i ne mogu ih izmisliti za vas, niti će se prema vama ili vašima odnositi drugačije ako nekoga nazovete, što je čest slučaj.
Za glavna jela uzeli smo njihovu tjesteninu s bijelom ribom, koja je fenomenalna. Istodobno je nježna, lagana, okusom nenametljiva, a opet, nekako putrasta i bogata. Uz to, uzeli smo i njihov crni rižoto, koji obično rade za dvije osobe, i morate ga čekati pola sata. Doista volimo dobar crni rižoto, i odgovorno tvrdimo da Johnsonov spada među najbolje u zemlji. Riža je al dente, a cijeli rižot gust, zagasit i moćan. Iako smo mislili da ćemo time završiti naš ručak, uz čašu vina i razgovor te oval ribe koji je konobar pokazivao susjednom stolu, i nama je došao gušt za jednom manjom pečenom oradom i klasičnim prilogom blitve s krumpirom.
Naravno, i to je bilo jako dobro pripremljeno. Johnson sjajno izvodi čistu klasiku. Ne igraju se pjenicama, sastojcima, ne maštaju o dekonstrukcijama i slično. Sto ste puta jeli sva spomenuta jela, ali pitanje je jeste li ih jeli ovako dobro pripremljene.
Ono što im je slabija točka, to su deserti. Budu oni korektni, ali neće vas oduševiti kao sve ovo ostalo što imaju i nude. Nema mnogo restorana koje možete preporučiti, a da ste potpuno sigurni kako će gosti biti zadovoljni. Ipak, Johnson možete preporučiti uvijek i svima.
Hrana 9/10
Ambijent 8/10
Usluga 10/10
Vrijednost za novac 9/10