Zanimljiva je priča o korčulanskom wine & tapas baru Ignis. Otvorili su ga dvoje mladih ljudi, Maria del Pilar Olivares Gonzales i Vicko Nonković Raič, koji su pekli zanat po najpoznatijim svjetski restoranima u Europi, primjerice španjolskom Azurmendiju (3* Michelina), gdje su se zapravo i upoznali.
U jeku korone u gradu Korčuli otvaraju simpatično mjesto gdje se može uživati u malim zalogajima. Za razliku od hrvatske uobičajene "fastfood/streetfood/urban" ponude jela, oni su ponudili male zalogaje koje su pripremali tehnikama koje su naučili po top restoranima i to je pridonijelo da zablistaju i odmah se izdignu, ne samo na otoku nego i šire.
Doduše, prve godine nisu pretjerano poklanjali pažnju odabiru vina, tu i tamo je štekao servis, ali to nas nije sprječavalo da ih posjećujemo, jer pamtili smo okus, iskrenost i tehnike pripreme njihovih jela. Prošle godine su napredovali i podigli ljestvicu, ispravili inicijalne greške te su cijelu zimu uređivali novi prostor (lokacijski tik do prošloga), jer im je veličina kuhinje i pripremnica bila usko grlo.
Današnji Ignis se sastoji od otvorene kuhinje koja je omeđena dugim šankom uz koji su stavljene stolice (nema ih previše, možda desetak) i poseban je gušt sjediti ispred kuhara i gledati kako nastaju jela, ukrasti poneku tehniku, razmijeniti riječ dvije... Zapravo, idealno za pravi hedonizam - vi pijuckate vino ili pivo, a chefovi kuhaju ispred vas. Pravi tapas bar u najboljem smislu te riječi. Inače, unutrašnji dio će zasigurno biti odličan odabir izvan sezone kada planiraju raditi vikendima (ipak se nalaze na otoku). No, ima Ignis i vanjsku terasu, koja je bitno veća, nenametljivo uređena i na njoj je ugodno sjediti.
U ponudi imaju doručke, koji su bogati i zasitni, neka vrst bruncha, ovisno o dobu "jutra" kada ih posjetite, rano ujutro ćete vjerojatno rado naručiti neki cijeđeni sok, a kasnije uz brunch možda i pivo.
Prvo smo Ignis posjetili u dopodnevnim satima te naručili avokado toast s prženim sjemenkama suncokreta i poširanim jajetom (10 €), te omlet (9 €). Toast je došao na njihovom pecivu poput brioša, raskošan, prepun okusa, vidi se da se nije štedjelo na namirnicama, dok je poširano jaje bilo napravljeno po zanatu i balansiralo je okuse. Možda se mrvicu može zamjeriti ta malo jača slanoća, ali ipak je bila u granicama uobičajenog.
S druge strane, omlet je bio napravljen apsolutno po svim standardima Cordon Bleua. Bio je sočan, punjen s odličnom šunkom, gljivama koje nisu potamnjele te sirom. Zaokružen i onako smotan, tek se činio kao mali zalogaj, no upravo suprotno, uz "koficu" domaćeg kruha trebalo se izboriti s njim. Brunch se tako pretvorio u pravu kulinarsku gozbu.
Drugom prilikom Ignis je bio naš odabir za večeru, pa smo krenuli prebirati po večernjoj karti malih jela, ali i onih ozbiljnijih. Za početak smo naručili patlidžane u tempuri (9 €) koji su došli savršeno pečeni u dubokom ulju, mrvicu napuhani, opet tehnika visoke kuhinje gdje se prženje odvija na dvije temperature (prvo nižoj). Bili su bez masnoće te posuti mladim kozjim sirom i preliveni domaćim medom. Slatko-slani okusi, hrskava tekstura - pravi zalogaji za gutljaj nekog laganog bijelog vina ili pivo. Potom dolazi kroket od dalmatinskog pršuta (porcija od 4 komada, 12,50 €), veće balotice podatne i kremaste koje se tope pod nepcima ugodne slanosti. Na prvu vam se čini da je punjenje napravljeno od sira, ali doznajemo da se radi o dobro pripremljenom bešamelu u kojem se pršut s okusima rasporedio.
Zaintrigirale su nas rajčice sa žara s dimljenom jeguljom i ajo blanco umakom (13,50 €). Rajčice su doista stavljene na žar odnosno Kamado roštilj te poklopljene uz jegulje, dok je ajo blanco tipična vrsta gazpacho juhe, odnosno umaka od kruha, badema, češnjaka i maslinovog ulja. Odlični kontrasti jela, okus i miris dima uz slatkoću malih rajčica, kojima kontrira češnjak i zemljanost badema. Lani smo sličnu inačicu probali s filetiranom srdelom pa smo mogli komparirati razlike.
Dodatno smo naručili artičoke s roštilja u carbonara umaku s guancialeom (16 €). Bilo je jako zanimljivo, srca artičoka bila su lijepo zapečena, slanina i ostali sastojci okrenuti na tavici i kremasti, a sve poslije spojeno uz malo naribanog ovčjeg sira - neobično, ali i jako ukusno.
Marinirane dagnje u escabeche umaku uz domaći čips (14 €) je jedno od "signature" jela Ignisa - apsolutno sjajno za vruće ljetne dane. Meso dagnje je marinirano escabeche umaku od plemenite kvasine, nešto soka agruma i ulja, bijelog vina, luka i začina. Krumpir narezan na vrlo tanke kriške, poput čipsa, ispečen bez masnoćebio je odličan pratilac. Teško se zasititi ovog tapasa, i rado bi ga čovjek naručio još.
Ne posustajemo nego naručujemo tagliatelle s tartarom od kozica s americana umakom, parmezanom i naribanom koricom limete (16,50 €). Na prvi pogled uobičajeno jelo, skuhaš paštu i dodaš svježe meso od kozica, ali ovdje punoću daje americana umak koji nastaje tako da se napravi određena vrsta sofrita, sve deglazira s malo vinjaka, a punoću okusa daje mu temeljac od glava i ljušture kozica. Korica limete je pun pogodak okusnom završetku koji je zavodljivo slatkasto-kiselkast.
Kao iznenađenje dolazi jedan pozdrav iz kuhinje - pizzette od lisnatog tijesta s pecorinom, crvenim lukom te sušenom rajčicom - posluženo u metalnoj tavici. Možemo reći, više nego zgodan zalogaj za uživanje uz gutljaj nekog pića.
Naručujemo još i njihovu krafnu od goveđeg repa s majonezom od tartufa, a sve je povezano s jakim demi glace umakom. Jako fino i zasitno.
Uz selekciju piva od klasike, preko nekoliko craftova, treba izdvojiti i španjolsko pivo koje potpisuje Ferran Adria, nude i pet-šest klasičnih koktela, a vinska karta je više-manje zasnovana na vinima iz Hrvatske, što je sve češći slučaj u našim restoranima te je za svaku pohvalu.
Na kraju, za Ignis treba reći da idu baš svojim putem te su svake godine inventivniji, i trude se podići kvalitetu. Servis ide naprijed, prostor ide naprijed, a ono najvažnije - i okusi idu naprijed. Po nama - samo treba ponoviti prošlogodišnju mantru - zasigurno jedan od najboljih tapas restorana na prostoru cijelog Jadrana.