El Toro je standardno dobar, ono što morate probati je njihova hobotnica koja se topi u ustima

Na jedan vrući utorak uputili smo se na ručak u matični El Toro, latinski gastro bar u Šubićevoj ulici nedaleko od zagrebačkog Kvatrića, a svoje smo mjesto pronašli na natkrivenoj terasi. Iako im je službena adresa Ulica fra Filipa Grabovca 1, terasa im se nalazi na uglu između te dvije ulice, zaštićena od prometa, koliko je to moguće, ogradom i zelenilom. Želite li se radnim danom počastiti ručkom ili večerom, pripazite samo da se ne uputite u ponedjeljak jer je tim danom El Toro zatvoren. Kada smo došli, terasa je bila praktički prazna, pa smo mogli birati mjesto.

Ručak smo započeli s tri predjela, i to su bili guacamole s dimljenom pastrvom i hrskavim nachosima (85 kn), smoked beef tiradito (90 kn), jelo od dimljenog vrata black angus govedine posluženog s kiselom korabom i ljutikom, pečenim ricotta sirom s kremom od celera i mladim maslinovim uljem, kao i tacos kozica (65 kn). U porciji posljednjeg predjela došla su dva tacosa s prženom kozicom u panko mrvicama, aji amarillo majonezom, kineskim kupusom sa slatkim čili umakom, mladom salatom, teriyaki umakom i gomashio posipom, odnosno mješavinom poprženog sezama i morske soli.

Atraktivna prezentacija

Nachosi koji dolaze uz guacamole su zanimljivi jer je osim pržene tortilje u zdjelici došao i čips od plantana banane, što nije česta pojava. Sam guacamole imao je finu notu dimljene pastrve u sebi, no dobro bi mu došlo još malo kiseline, bilo da je riječ o više soka limete, koja se tek suptilno osjetila, ili možda ukiseljenog povrća poput korabe poslužene na tiradito predjelu s angusom. Tiradito je inače peruansko jelo od sirove ribe koja je tanko narezana i poslužena u umaku, a naše je predjelo bilo reinterpretacija carpaccia po uzoru na nikkei kuhinju, svojevrsni peruansko-japanski fusion. Svakako bi bilo dobro da je meso bilo još tanje narezano, no bilo je ukusno i slano, s blagom aromom dima koja se osjetila u svakom zalogaju. Pečena ricotta nije pretjerano dolazila do izražaja, a kiseli elementi jela bili su ugodan prekid.

Zbog vrućine preskočili smo steakove i za glavna jela odabrali dva riblja i jedno mesno jelo, i to aromatični janjeći file pečen na žaru s hrskavim kukuruzom, šparogama i špinatom iz woka, kremom od celera i limuna, svježim biljem i domaćim chimichurri umakom (160 kn), od čega se na tanjuru nisu našle ni šparoge ni špinat. Sama prezentacija jela je atraktivna - tanjur vam dolazi prekriven staklenim zvonom ispod kojeg se nalazi grančica ružmarina zabodena u hranu. Budući da je kratko popale, grančica pod zvonom pušta svoj neodoljiv miris koji se osjeti i dok jedete, a pri dizanju staklene kupole raširi se i po cijelom stolu. Jednostavno, a efektno. Samo jelo bilo je jako ukusno, meso je bilo blago ružičasto, meko i sočno, kukuruz je davao slatkoću i okus roštilja, a krema od celera i limuna bila je nježna i glatka te nije prevladavala, nego je pustila da meso bude u fokusu. S obzirom na kombinaciju okusa u jelu koje smo isprobali, šparoge i špinat zapravo nisu nedostajali.

Hobotnica!

Zapečeni filet lososa na kremi od kukuruza i čilija, toploj salati od beluga leće, s grilanom tikvicom te paprikom i mangom (105 kn) ima sjajne sastojke koji bi odlično funkcionirali zasebno, no u ovoj kombinaciji malo preopterete osjetila. Naime, velik dio salate čini i rikula, koja je dominirala, dok je losos, iako jako dobro pečen, imao i izdašan sloj glazure intenzivnog okusa. Oduševila nas je krema od kukuruza i čilija koja je isprva slatkasta, no zatim se javlja suptilna ljutina koja se polako razvija u ustima. Šteta je što među svim sastojcima najmanje dolazi do izražaja, pa bi naš prijedlog bio da se losos posluži bez rikule kako bi se omogućilo kremi od kukuruza da doista zabljesne na tanjuru.

Mirisna sporo kuhana hobotnica s kremom od bosiljka i indijskog oraščića, ljubičastim ukiseljenim aromatičnim kupusom, hrskavim krumpirom, gelom od limuna, klicama graška i mladim maslinovim uljem (150 kn) bila je fantastična i svidjela se svima za stolom. Okusi su bili sjajno uravnoteženi, a samom jelu ne treba ništa dodati niti oduzeti. Mesnati komadi krakova hobotnice bili su meki i podatni, a pečenje nakon kuhanja dalo im je dodatan sloj fine arome. Krema od bosiljka bila je ukusna i zasitna, lijepe teksture, ali zapravo nenametljiva, dok je blago hrskavi kupus davao odmjerenu dozu kiseline.

EL TORO RESTAURANT & BAR

Ulica fra Filipa Grabovca 1

Hrana: 9/10
Ambijent: 7/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10