Koliko je gradova, mjesta, ma čak i kvartova, toliko je vjerojatno i naziva za mali okrugli plod koji najčešće viđamo uz cestu. Šljivić, zerdelija, vinika, cibura, amula, riglovka ili ringlov, špinglin - samo su neki od poznatih nam naziva za divlju šljivu koju ste, ako ste odrasli okruženi zelenilom, u djetinjstvu zasigurno, ako ništa drugo, barem isprobali, vjerojatno na putu u školu ili iz škole.
Riječ je o plodovima koji često rastu uz cestu, lako su dostupni, a zbog slatkastog kiselkastog okusa o njima možete postati gotovo ovisni i, jednom kada ih kušate, teško da ćete se tako lako zaustaviti. Plodovi divlje šljive mogu biti žuti, crveni ili kombinacija te dvije boje, imaju košticu, sočno meso i čvrstu kožicu.
Iako je mnogi zbog predznaka "divlja" zaobilaze, ova sitna šljiva zapravo je prilično zdrava i od nje se mogu napraviti, primjerice, sok i džem, a može se ubaciti i u kolače, one najjednostavnije biskvitaste ili kakvu dobru pitu, ili u jutarnji smoothie. Potrebno je tek pustiti je da dovoljno dozreli, postane meka i sočna, jer će takva biti i slađa, a zatim je koristiti onako kako biste koristili i običnu šljivu.
DVA U JEDAN: I SOK I DŽEM
Primjerice, sok od divlje šljive možete napraviti tako da plodove prvo dobro operete (pogotovo ko ste ih ubrali uz cestu), odvojite kilogram i pripremite otprilike 200 grama šećera. Naravno, količine šećera i druge dodatke poput vanilije uvijek možete prilagoditi svom ukusu, no nemojte pretjerivati s dodavanjem limuna jer su ovi plodovi već dovoljno kiselkasti sami po sebi.
Plodove ubacite u lonac, dodajte vode tek toliko da ih pokrije i kuhajte 20-ak minuta ili dok plodovi ne omekšaju. Maknite s vatre, pustite da se sve zajedno ohladi i procijedite pa procijeđeni sok ponovno vratite na vatru i dodajte šećer. Kuhajte dok ne dobijete sirup i spremite ga u sterilizirane boce.
Dio koji ste procijedili također možete vratiti u drugi lonac pa ga kuhati dok ne dobijete gusti, kremasti džem. Zatim sve zajedno možete propasirati ili ostaviti u komadićima.