Omiljena slastica iz djetinjstva oduvijek je prisutna u ponudama restorana i slastičarnica. Bilo da se radi o kakvom limunskom tartu ili pavlovoj torti, baza je meringa - tučena mješavina bjelanjka i šećera. Iako se na prvu, zbog samo dva sastojka, priprema meringe čini vrlo jednostavna - ipak samo zbog jednog pogrešnog poteza sve može poći krivo.
Inače, porijeklo riječi je nepoznato, međutim vjeruje se da je meringa nastala u švicarskom selu Meringen po kojem je navodno i dobila ime. Kod nas se zbog austrijskog utjecaja koristi i njemačka riječ schaum što znači pjena. Dobro je znati da se ispečena može čuvati tjednima na suhom mjestu, ali i to da preostale bjelanjke od kakve carbonare ili kreme od žumanjaka ne morate baciti nego iskoristiti u ovoj slastici. Postoje tri vrste meringe, a razlika je u načinu na koji se bjelanjcima dodaje šećer.
Francuska ili "obična" meringa je ona koja se priprema tako da se bjelanjci i šećer mekano umiješaju, sve dok se kristali šećera ne otope, što će rezultirati većim volumenom bjelanjaka. Ova vrsta meringe se najčešće koristi kod izrade raznih biskvitnih smjesa te ju je potrebno upotrijebiti čim ga napravite, inače će splasnuti i djelomično se vratiti u tekuće stanje. Talijansku meringu dobivamo usklađenim tučenjem bjelanjaka i kuhanjem šećernog sirupa. U trenutku ulijevanja sirupa meringa ne smije biti preslabo tučena, jer tako neće postići dobar volumen. Da biste napravili švicarsku varijantu meringe, potrebno je pomiješati bjelanjke i šećer te ih kuhati na pari. Vruća voda će postupno zagrijavati smjesu, dok se kristali šećera ne otope.
Koristeći talijanski način pripreme meringe dobit ćete odličnu slasticu, pogotovo ako bijeli kristal šećer zamijenite tamnim i aromatičnim svjetlosmeđim ili muscovado šećerom. Važan korak u miješanju bjelanjaka koji morate napraviti jest provjeriti je li posuda u kojoj to radite čista. Šećerni sirup najlakše je kuhati pomoću termometra, ali ako ga nemate, možete provjeriti je li šećer dovoljno vruć tako da u čašu hladne vode kapnete malo vrućeg sirupa - ako je dosegao temperaturu, oblikovat će meku loptu. Ako zatim podignete loptu iz vode, ona će se spljoštiti nakon nekoliko sekundi. Donosimo recept za meringu od smeđeg šećera, a mjere su dostatne za jednu manju pavlovu ili četiri do šesti meringi.
MERINGA OD SMEĐEG ŠEĆERA
Trebat će vam:
3 bjelanjka
1 kap soka od limuna (po želji)
140 g svijetlo smeđeg muscovado šećera (rafiniranog)
55 ml vode
Priprema:
U posudi (najbolje bi bilo metalnoj) umutite bjelanjke i limunov sok dok ne dobijete čvršću smjesu mekanih vrhova. Možete koristiti i ručni mikser kako biste si olakšali pripremu. U malom loncu zagrijte šećer i 55 ml vode na 115°C - potrebno je četiri do pet minuta laganog vrenja, ali pazite da vam ne prokuha. Polako ulijevajte vrući šećerni sirup u bjelanjke, miješajući ga dok se potpuno ne sjedine i smjesa ne postane vrlo čvrsta. Ako radite pavlovu, izlijte mješavinu na lim obložen masnim papirom, zatim je raširite u krug širine 20 cm i visine oko 3 - 5 cm. Međutim, ako radite pojedinačne meringe, četiri do šest žlica rasporedite po limu. Pecite u pećnici na 140ºC s ventilatorom dva sata, zatim ostavite meringu u pećnici dok se hladi. Poslužite je s omiljenim dodacima.
Isprobati možete i ove recepte!
Ultimativna ljetna slastica je Pavlova, a po receptu naše Slavice Šagolj nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
HRSKAVA PITA OD LIMUNA S MERINGOM
Napravite prhko tijesto, od limuna smiksajte curd, a zatim na sve zajedno dodajte slatku meringu
Tučeni bjelanjci dodaju se jelima upravo zbog prozračnije teksture, a osim klasičnih slastica, koristiti ih možete i za pripremu mousseova
Da biste ih obojali, jednostavno u dio smjese dodajte željenu jestivu boju i - voila