Kada smo u predblagdansko vrijeme u potrazi za samo jednim slobodnim stolom u kakvom boljem zagrebačkom restoranu gubili živce, jer toga, naravno, nije bilo, nekome u društvu na pamet je pala mala vinska klet u zagrebačkoj ulici Nova Ves. Ne sjećamo se više tko je ta osoba bila, ali bit ćemo joj zauvijek zahvalni jer upravo smo tamo ovog prosinca pojeli najbolju pohanu piletinu u gradu.
Klet Kurtalj, kako je službeni naziv malog skrivenog lokala sa samo četiri stola, skromnim menijem i izrazito simpatičnim osobljem, preporuka je koju smo još jednom iznova ljubomorno htjeli sačuvati samo za sebe i onih nekoliko ljudi koje stvarno volimo, no nakon što smo shvatili koliko je ljubavi, rada i truda uloženo da bi cijela stvar funkcionirala kako treba, shvatili smo da za ovo mjesto ljudi naprosto trebaju čuti. Ono je, naime, po mnogočemu posebno.
Nećete ovdje naići na dugačak meni, jela na stol neće stići u pet minuta niti ćete u njima moći uživati skriveni od pogleda drugih gostiju. Ovdje se, naime, sve priprema tek kada se naruči, atmosfera je domaća i prijateljska, a ponuda jela skromna, ali više nego dovoljna. Na da našeg dolaska tako su se nudile krvavice, češnjovke, pohana piletina i nekoliko vrsta priloga, a za desert domaće štrudle i salenjaci. Nismo mogli odoljeti da ne naručimo sve pobrojano pa nam je tako, nakon 20 do 30 minuta čekanja na stol stigao veliki pladanj prepun vruće, već na oko prilično primamljive hrane.
Čekanje smo skratili kušanjem Kurtaljevog pjenušca i vina, jer vlasnik ove tople kleti prije svega je poznati vinar s Plešivice. Drago Kurtalj jedno je od poznatijih imena naše vinske scene. Ljubitelji pjenušaca posebno ističu njegove Cuvee Prestige, Rose te DRI, a svakako vrijedi istaknuti i vina kao što su Kurtalj sivi pinot, rizling i zeleni silvanac. Sve Kurtaljeve etikete, naravno, kušati i kupiti možete i u kleti na Kaptolu, i to po vrlo prihvatljivim cijenama.
I dok je Drago majstor za vina, Andreja je glavna kuharica čijim su se sposobnostima kroz godine divili mnogi. Nakon samo prvog zalogaja njihovog pohanog piceka, nevjerojatno hrskavog izvana, a sočnog, okusom bogatog i slasnog iznutra, toj smo se ekipi priključili i mi.
"Andreja, ovo je najbolja pohana piletina koju smo pojeli u posljednje vrijeme, možda ikad", rekli smo kada nam se komadić mesa otopio u ustima. "Koja je tvoja tajna, molim te, otkrij nam", dodali smo.
Andreja se nasmiješila, a onda objasnila kako sve počinje s nabavkom piletine, koja dolazi samo iz provjerenog izvora.
"Ne mogu vam reći gdje nabavljam jer će onda nestati, a to je za mene jako loše", rekla je još uvijek s osmijehom na licu, pa ozbiljno dodala: "Jednom je ponestalo pa sam morala uzeti kod drugog proizvođača i nije to jednostavno to, ja osjetim razliku i ne mogu to ponuditi gostima."
Osim dobavljača, veliku ulogu igra i dobra organizacija. Naime, kada narudžba s pojedinog stola stigne u kuhinju, Andreja tek tada kreće pripremati meso. I to od samog početka.
"Tek kad vi naručite, ja krećem panirati meso, znači umakati ga u brašno, jaja i prezle. Nakon toga se peče u tavi, u svinjskoj masti i čim ga izvadim iz masnoće, dolazi ravno na stol. Tako radimo sa svim našim jelima, što god naručite, čekat ćete malo dulje, ali bit će ukusnije nego da je stajalo spremno i onda se pržilo u ulju u fritezi. Restani krumpir, recimo, isto stavljamo kuhati tek kada ga netko naruči", otkrila nam je.
Dodala je i kako su njihovi stalni gosti već navikli na čekanje i kako ovo mjesto definitivno nije jedno od onih za brzi gablec. To ponosno ističe i sam Drago Kurtalj.
"Mi smo ovo postavili tako da bude opušteno mjesto gdje se može popiti čaša ili dvije dobrog vina, pjenušac ili gemišt, gdje se nikome ne žuri i gdje se jede fina, domaća hrana. To je tak‘ i uvijek će tak‘ biti", objasnio nam je.
Osim piletine, odlične su im i krvavice i češnjovke, sočne i dobro začinjene. Prilozi su nam se isto prilično svidjeli, a ručak smo na kraju zaokružili vrućim, taman iz pećnice izvađenim sočnim štrudlama od jabuke i sira i slatkim salenjacima. Dok smo gledali kako se iz njih još uvijek puši i nestrpljivo čekali trenutak kada će biti prikladno uzeti komad u ruku, primijetili smo da se klet gotovo u potpunosti ispraznila. Od mjesta gdje se za vrijeme našeg ručka dobro zabavljalo nekoliko ekipa, vodili ozbiljni razgovori u dvoje i sklopljenih očiju uživalo u dobroj hrani, pred zatvaranje ostao je gotovo prazan lokal i dva umorna lica.
"Radimo od 10 do 18 sati, ali nije nam problem ostati koliko god treba, dok sve nije na svom mjestu. Dok svi oko nas nisu siti i s osmijehom na licu, kuhinja i klet čisti, a mi zadovoljni, jer tak‘ to treba i biti", zaključili su Drago i Andreja.
Na kraju, dobro je dodati, odlučite li se zaputiti na ručak "k Kurtalju", rezervacija je više nego obavezna.
