Među zanimljivijim restoranima Šibensko-kninske županije svakako je i murterska Konoba Boba. Boba nudi sjajne namirnice bez prevelikih intervencija i foliranja, sjajno izbalansiranih okusa koji će vas nagovoriti na povratak. U svom stažu, koji je dulji od deset godina, skupili su brojna priznanja za svoju kuhinju: potvrđivali su Michelinove preporuke iz godine u godinu, član su udruženja JRE, a glavni chef Vjeko Bašić 2018. proglašen je chefom godine prema vodiču Gault Millau. Vjeko Bašić je iz ugostiteljske obitelji, a rođenje i odrastanje na Murteru usadilo mu je osjećaj pripadnosti otoku, pa ne čudi da su namirnice i jela preslika područja gdje živi.
Naš ručak počinje s dva pozdrava iz kuhinje, od kojih nas se osobito dojmila dagnja na lešo s blitvom i šalšom - jako dobar uvod u ono što slijedi. Vjeki Bašiću i njegovoj posadi pošlo je za rukom prezentirati Dalmaciju i tradiciju ovog kraja i poručiti kako ovdašnja gastronomija nije samo oborita riba na žaru s blitvom i krumpirom, što je dakako nužno za brendiranje gastronomske destinacije. Ono što ne smijete propustiti njihova su hladna predjela, koja su doista izvrsna. Ako ste, primjerice, ljubitelj carpaccia ili tartara od tune, ovo je mjesto gdje ih trebate kušati. Uz klasičnu kartu imaju i izbor dnevnih jela koji svakako pregledajte - tako smo mi imali sreće kušati carpaccio od Jakobovih kapica i blagvi s citrusnom emulzijom i gelom od limuna. Svježe, nježno i začinjeno s mjerom. Osim toga, nismo mogli propustiti carpaccio od jadranske tune s kaparima, emulzijom maslinova ulja i limuna. I ovdje ćete teško naći zamjerku. Cijena carpaccia i tartara je 125 kuna.
Za prvi pjat možete izabrati domaće njoke sa šalšom, buzaru od dagnji ili frigane kozice, što smo mi preskočili i odlučili se za dvije vrste tjestenine: taglioline s grancigulom te s ikrom morskog ježinca. Obje varijante su iznimno slasne, a vrijedi spomenuti i jako dobro termički obrađenu tjesteninu, što je daleko zahtjevnije kod pripreme nježnih tagliolina. Tagliolini ili taglierini tjestenina je vrlo slična tagliatellama, ali daleko tanja. Ova vrsta tjestenine posebno je povezana s Pijemontom gdje se naziva još i tajerin, a služila se još početkom 16. stoljeća i bila je simbol cucine povere.
Boba se može pohvaliti jako dobrom vinskom kartom koja uključuje velik broj hrvatskih vinarija kao što su Bibich, Tomac, Šember, Kurtalj, Koquelicot i Cuj, ali i svjetska imena poput Billecart Salmona ili Pol Rogera. Vina možete uzeti i na čaše, a neka služe i Coravinom, te se mi odlučujemo na Macerator Galić iz 2015. uz spomenutu tjesteninu. Tjestenine se kreću uglavnom od 140 do 160 kuna.
Za glavno jelo uzeli smo grdobinu s palentom i ljetnim tartufom (210 kuna) te brudet od hobotnice s palentom (170 kuna), ali pravo iznenađenje uslijedilo je dolaskom deserta. Obično su upravo deserti “bolna točka” restorana pa na kraju sjajnog ručka često odlazite s manjkavim dojmom zbog posluženog deserta, ali to ovdje nije slučaj. Vrijedna preporuka su oba naručena deserta. Radi se o mousseu od bijele čokolade, punjenju od jagoda i pistacija te kolaču od rogača, naranče i bijele čokolade, koji su izgledom vrlo dojmljivi, ali i svježih i izbalansiranih okusa. Podatne svilene teksture i nježna krema lijepo zaokružuju cijeli ručak, a zbog cijelog dojma doista i odlazite s osmijehom na licu.
Visina cijena može biti predmet rasprave, iako ovdje ne dolazite tek na usputni ručak. U Bobu se dolazi uživati, počastiti se jako dobrom hranom i ako planirate putovanje na jug, čak i ako vam nije usput, ovo mjesto može biti razlog promjene plana i skretanja za Murter.