Nema joj ravne

Tajna starinske slastice koja svake godine okuplja sve više žena da se natječu čija je bolja

 TZG Sveti Ivan Zelina
Ove godine prijavilo se dvadesetak žena koje će se nas upoznati s tradicionalnom tankom gibanicom zelinskog kraja, a svoje mjesto da biste ih kušali obavezno trebate rezervirati

Došao je i taj dan! Iz Turističke zajednice grada Svetog Ivana Zeline najavili su 15. Zelinsku loparijadu koja će se održati 17. studenoga u Dvorani Ivana, na adresi Trg Ante Starčevića 5. Program počinje u 18 sati, a rezervacije se primaju do 15. studenoga na brojeve 091 566 1716 ili 098 928 9893, jer je broj mjesta za sve one koji loparke žele kušati - ograničen.

Naime, grad Sveti Ivan Zelina zahvaljujući Gradskoj udruzi umirovljenika, već 15 godina za redom priređuje Loparijadu, jednu vrstu gastronomskog natjecanja i prezentacije, kojim se slavi tradicionalnu lokalnu slasticu - tanku gibanicu loparku, a u kojoj obično sudjeluje i do dvadesetak žena s područja grada Sveti Ivan Zelina i Prigorja.

image
TZG Sveti Ivan Zelina

Slična tankoj gibanici

Riječ je o autohtonom starinskom tankom kolaču - gibanici sličnoj vrbovečkoj peri, odnosno vrsti zljevanke koja je tipična za Prigorje i kraj koji gravitira gradu Sveti Ivan Zelina. Slastica je to koja u podlozi ima tanko tijesto na koji se stavlja nadjev od sira i vrhnja, a iako može biti i u slanoj varijanti i s podlogom od različitih vrsta brašna, češće se, kaže nam Marinka Zubčić Mubrin, direktorica Turističke zajednice grada Sveti Ivan Zelina, servira kao slatki kolač. Loparku se u prošlosti posluživalo za vrijeme radova u polju, raznih blagdana, a danas je ona sve češće kao izvorni prigorski desert glavna slastica raznih proslava, domjenaka, svadbi i drugih i svečanosti.

image
TZG Sveti Ivan Zelina

Zbog čega je posebna

Tajna dobre loparke je ne samo u domaćim sastojcima - kravljem siru i vrhnju, brašnu te jajima iz domaćeg uzgoja nego i u izgledu - sjajnoj površini slastice. Naime, domaćice da bi dobile ravnotežu u okusu i izgledu to postižu tako da na vrh stavljaju maslac sa šećerom. Taj odsjaj je poput providne glazure koja je, ako je kolač uspio svjetlucave površine, zbog rastopljenih kristalića šećera, a posebnost loparke su i zavrnuti rubovi tijesta na krajevima.

Odakle joj naziv

Naziv je loparka dobila po tradicijskoj lopati - loparu s kojim se slastica u prošlosti stavljala u krušnu peć, a u originalu pekla se u zemljanim protvanima i okruglim cimpletima.

"Loparka je tradicionalni desert koji je karakterističan za ovaj kraj", ponosno ističe i gradonačelnik Hrvoje Koščec, ne krijući oduševljenje što Loparijada svake godine ima svi više poklonika, a prošlogodišnja rekordna posjećenost to je i dokazala.

image
TZG Sveti Ivan Zelina

Recepti mogu biti različiti

Tijesto se priprema od kombinacije samo mekog, tj. glatkog brašna ili mješavine pšeničnog i malo raženog. Neke domaćice dodaju sol, neke ne, druge brašno samo pomiješaju s vodom, a neke s mlijekom i malo vrhnja, odnosno cijelu šalicu vrhnja ali bez mlijeka. Neki recepti za tijesto su s dodatkom ulja, ili sirutke koja tijestu daje glatkoću i finoću. Ponegdje dodaju žličicu šećera. Za loparku se umijesi vrlo mekano tijesto s jajetom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 12:28