Na križanju Petrinjske i Mrazovićeve u centru Zagreba, u prostoru nekadašnje trgovine cipela, nedavno je otvoren Tunaholic Fish Bar iz kojeg se taman u vrijeme gableca krene širiti ugodan miris pržene ribe. Ova je vijest obradovala mnoge Zagrepčane koji inače svoje godišnje odmore provode u Poreču i Rovinju, gdje su redovi ispred Tunaholica u posljednje dvije godine bili učestala pojava. Burgeri s odrescima od tune, sendviči s pečenim kozicama ili komadima sabljarke, pržene girice, lignje ili srdele, morski pas u nekoliko verzija i odrezak od lososa samo su dio ponude zbog koje im se gosti, umorni od klasičnih burgera i željni nepretencioznih jela s morskim namirnicama, neprestano vraćaju.
Prvi Tunaholic Fish Bar otvoren je u Poreču 2020. godine usred pandemije, u nadi da će Porečani i njihovi gosti i u tim okolnostima ipak prihvatiti razna jela od ribe i morskih plodova u uličnoj izvedbi, spremljena tako da ih mogu pojesti s nogu. Iza ideje stoje supružnici Patrik Finderle i Vesna Janko Finderle, koji su nadahnuće za pokretanje biznisa pronašli tijekom svojih putovanja, gledajući kako se jednostavna hrana s lakoćom pretvara u prave delikatese. Dok je Patrik, koji je cijeli život i poslovno i privatno povezan s ribolovom, bio zadužen za namirnice, recepture i suvereno je zavladao kuhinjom, Vesna, inače dizajnerica i poduzetnica, posvetila se estetskoj i marketinškoj strani cijele priče te razradila brend do najsitnijih detalja koji ih danas čine prepoznatljivima.
Izvorni Tunaholic Fish Bar nalazi se neposredno uz samu Eufrazijevu baziliku, a elementi gradskog identiteta našli su svoje mjesto i na jelovniku: brojna jela nose naziv starih porečkih ulica, kvartova, ali i događanja pa tako možete naručiti odličan Sardela burger Peškera od srdela, Pjat Sv. Eleuterije s tuna steakom ili pak pržene lignje Giostra. Izvrsne reakcije gostiju vrlo brzo su pokazale da su jako dobro osmislili koncept, a nije trebalo dugo da krenu i prvi poslovni upiti. Ukusna hrana i dobro razrađen vizualni identitet bili su odličan temelj da upravo Tunaholic postane najnovija hrvatska gastronomska franšiza, koja se proširila čak i izvan granica Hrvatske. Štoviše, u godinu dana otvorili su vrata Tunaholic Fish Bara u Trogiru, Ljubljani, Zagrebu te odnedavno i u Beogradu.
"U prvoj godini otvoren je Poreč, zatim i Rovinj u blizini. Nakon toga smo imali upit za inozemstvo i to Ljubljanu, što nam je na početku bio izazov. Međutim, kako franšize dajemo isključivo osobama koje dijele strast i ljubav prema našoj priči, kojima nije samo materijalna dobit na prvom mjestu, već da iznesu duh Tunaholica, pristali smo i na izazove. Tako smo, eto, neočekivano proširili franšize i izvan granica. Svi naši franšizeri su divni ljudi i idealni poslovni partneri", uvela nas je u priču Vesna Janko Finderle.
Općenito govoreći, hrvatsko tržište franšiza tek je u povojima, osobito ako ga uspoređujemo sa susjednom Italijom u kojoj je više od 90 posto franšiza domaćeg podrijetla. Domaćih gastronomskih franšiza nema mnogo. Za burgere je to, primjerice, Mason Burger&Stuff Ivana Zidara, na franšiziranju godinama radi i Koykan, a i Fish Delish je također primjer uspješne domaće franšize, iako se za sada drže unutar granica Hrvatske. Malo stariji, ali ključan primjer uspješne domaće ugostiteljske franšize je brend Surf‘n‘Fries Riječana Andrije Čolaka i Denisa Polića, s kojim su se, između ostalog, probili i na američko tržite. Štoviše, Andriji Čolaku je upravo njihov vlastiti primjer pokazao koliko na našem tržištu ustvari ima prostora za razvijanje franšiznih poslovanja pa se tako uz njegovu pomoć i savjet u posljednjih nekoliko godina uzdiglo više domaćih franšizera. Pogađate, i Tunaholic je jedan od njih.
"Andrija nam je puno pomogao u startu, ali i dalje nam je uvijek na raspolaganju oko bilo kakvih nepoznanica i nejasnoća. On nam je bio početna slamka spasa da ne zakoračimo u prazno, pomogao nam je svojim iskustvom i savjetima, što mislimo da je najbolje što ti netko može dati. Zaista smo mu zahvalni", istaknula je Vesna Janko Finderle i nastavila:
"Mora u svemu tome biti i dašak sreće, pomalo ludost i hrabrost svih uključenih. Kad se sve to poklopi, to je onda to. Kod nas su još uvijek franšizni počeci, dok je u svijetu to već dobro uhodan posao. Franšiza je zaista odličan poslovni koncept; i za nas, ali i za franšizere koji dobiju "siguran proizvod" već razrađen na tržištu. Mislim da će biti sve više franšiza iz različitih branši, jer su ljudi uvidjeli da im je to lakši i sigurniji poslovni pothvat".
Iako smo zapravo svakodnevno okruženi raznim franšizama, korisno je ukratko pojasniti kako franšizni sustav funkcionira. Izvorni pokretač biznisa koji želi širiti svoj brend, ali tako da ne mora osobno voditi nove poslovnice, može svoj projekt pretvoriti u franšizu. Tada se on naziva davatelj franšize, što je u slučaju Tunaholica obitelj Finderle. Davatelja franšize kontaktiraju zainteresirani poslovni partneri koji prilikom ostvarenja suradnje postaju primatelji franšize, što je na primjeru zagrebačkog Tunaholica bio Sandi Bibulić. Primatelj franšize davatelju plaća licencu kako bi mogao poslovati pod odabranim brendom, a zatim dobiva pristup svim znanjima (engl. know-how) koje davatelj franšize posjeduje te pristaje i na detaljno razrađene specifikacije kako sve treba izgledati, tko su dobavljači i koje se recepture koriste za jela u ponudi.
Kada je riječ o Tunaholicu, proces odabira primatelja franšize ne ovisi samo o novcu i mogućnostima, nego i osjećaju za ljude: "Jako smo delikatni. Znaju nam reći da se već pročulo da pomno biramo, ali mi mislimo da to nije greška. Gdje piše da se poslovanje mora bazirati na čistoj ekonomiji? Profit je važan, naravno, ali mislimo da je ljudski faktor najvažniji. Ne sanjamo o bezbroj franšiza. Sanjamo o sretnim franšizerima i korektnim odnosima. Biramo osjećajem i srcem. S tim osobama kontinuirano surađujemo: prenosimo im nova saznanja, surađujemo oko nabave, grafika, marketinga. Da, imamo puno upita i kada bismo se bazirali na čistom biznisu i profitu, već bi nas sigurno bilo barem petnaestak. Umjesto toga zaista ih biramo osjećajem i nismo do sada pogriješili", Vesna odlučno ističe pa dodaje: "Primjerice, Sandi je divan franšizer. Mlad je i pouzdan, pun volje i želje prenijeti Tunaholic priču. Vjerujte, franšizer koji prenosi priču je najvažniji".
Suradnjom je zadovoljan i sam Sandi Bibulić, koji nas je nasmijan proveo zagrebačkim Tunaholicom: "Iako već godinama radim kao voditelj marketinga i grafički dizajner, a prije sam radio i u turizmu, odlučio sam da bih rado otvorio neki restorančić. Pritom mi se Tunaholic jako svidio! Sve vam govori činjenica da nikad nije izašao oglas da traže ljude za franšizu.
Rekao sam Patriku i Vesni da vjerujem da imaju puno upita za Zagreb, ali da ja želim dovesti Tunaholic u metropolu. Uzeo sam franšizu za cijeli grad, ali sam želio da prvi Tunaholic bude u centru grada. U slučaju da otvorimo druge poslovnice, one će biti u drugim kvartovima", napomenuo je Bibulić i objasnio da je posjetio Tunaholic i u većini drugih gradova i da su doista svi isti, ali opet je svaki na neki način drugačiji i poseban: "Obitelj Finderle ne ide na kvantitetu, nego kvalitetu te upravo oni održavaju edukaciju i trening kuhara i konobara. Svaki put kada se otvara novi lokal i netko novi uzima franšizu, svi kuhari moraju biti zaposleni prije otvaranja i svi imaju barem tjedan dana obuku prije nego počnu raditi. Pritom je uvjetovano da se mora raditi s domaćom ribom, za što imamo dobavljače iz Poreča i Rijeke", objasnio je Bibulić.
"Ne treba s hranom pretjerano komplicirati da bi ona bila ukusna i odlična, treba samo pogoditi spoj dobrih i svježih namirnica. Tunaholic je moderan street food koji je baziran na ribi. Naravno da tada u ponudi mora biti i opcija fish&chipsa, jer ljudi to vole, bazno je jelo i logika nalaže da se nalazi u jelovniku. Međutim, Patrik je zaluđen burgerima i sendvičima od ribe te godinama kod kuće priprema takva jela prijateljima, koji su i bili "pokusni kunići " za naš jelovnik", nadovezuje se Vesna Janko Finderle. Iako im je ponuda jela sad već široka, pojašnjava da ništa nije bilo pretjerano zahtjevno za usavršiti: "Najveći izazov je zapravo osmisliti nešto novo, a da stane rame uz rame s već razvikanim jelima. Zadnje novo jelo nam je Tunistra, burger s tunom i tartufima koji je imao premijeru upravo u Zagrebu", objasnila je.
Ne iznenađuje što oduševljenje Zagrepčana, ali i stanovnika Ljubljane i Beograda radi otvorenja Tunaholica ne jenjava: ugovorna obaveza franšizera jamči im da će njihov Tunaholic burger od tune, burger Sabljarka Sv. Mauro ili pak Pusterla sendvič s repovima kozica biti gotovo identičan onome koji ih je izvorno oduševio. Eventualno će im nedostajati samo onaj osjećaj lakoće i opuštenosti godišnjeg odmora u Poreču, Rovinju ili Trogiru, ali ne treba zanemariti ni moć dobro pogođenih okusa i aroma da nas transportiraju, barem nakratko, u takav ljetni trenutak, makar bio tek siječanj.