Za konobu Villa Spiza u Splitu čuveni gastronomski TV voditelj, pisac i chef Andrew Zimmern kaže da je to mjesto njemu jedan od najdražih restorana na svijetu. Što je teško demantirati ako je posjetite i prepustite se ponudi na rukom ispisanom meniju, koji se svakodnevno mijenja, ovisno o tome što glavna kuharica Ivana Gamulin nabavi od ribara, mesara ili nađe na splitskome pazaru.
Ivana je kći pokojnog velikana splitske gastronomije Nikice Gamulina Game, koji je po nakuhavanjima, receptima i knjigama o dalmatinskoj gastronomiji pandan također velikoj kuharici Diki Marjanović Radici, autorici "Dalmatinske kuharice" koju imaju sve kuće u Dalmaciji. Stoga ne čudi da je Ivana Gamulin preuzela od oca naslijeđe i znanje te je prije dvanaestak godina, unutar zidina palače, otvorila malu, simpatičnu konobu i počela kuhati "po svoju i na starinski".
Lignjun nije lignja
Konoba je isprva bila malen prostor uz otvorenu kuhinju, ali su se prije nekoliko godina proširili na dodatni prostor prekoputa pa, ako želite gledati kako nastaju vaša jela i upijati atmosferu kuhinje, smjestit ćete se u manji prostor. Ako nema mjesta, nećete pogriješiti ni ako sjednete u veći.
Sve je uređeno pomalo nekonvencionalno, rokerski i "otočno", a osoblje je iznimno ugodno, uvijek spremno na šalu i pomalo otkačeno. Već nakon nekoliko posjeta osjećat ćete se kao doma. Ne robuju uštogljenosti, pa vam neće smetati što ćete ruke obrisati papirom s role koja se nalazi na stolu ili što ćete katkad dobiti plastičnu bocu s mineralnom vodom.
Ali, vratimo se hrani: karta jela nije prevelika i temelji se na onome što je dostupno. Primjerice, Villa Spiza je jedno od rijetkih mjesta gdje možete pojesti latežinu (brizle) kada je nabave. Posebno su poznati po svježoj ribi, a frigani molići, morski pas, muzgavci ili lignjuni samo su dio ponude.
Tu vas nikada neće prevariti i podvaliti vam lignjun pod lignju, a ako je riba iz uzgoja, istaknut će to na meniju. Mi smo se prvo odlučili za malo domaćeg pršuta s maslinama i suhim pomama (55 kn). Pršut je bio prefin, bogat masnoćom izvana (odlika svakog neindustrijskog) i prošaran, ne preslan, a duljina fete bila je impresivna. Potom smo kao dodatak predjelu uzeli pileću paštetu na umbrijski (priprema se s vinom) koja je bila odlična (50 kn), istovremeno slatka i pikantna, fine glatke i prozračne strukture.
Naš konobar Rato, suprug Ivanine sestre Nadice koja je zadužena za pripremu kolača, predložio nam je da nastavimo s friganim lignjunima s blitvom i krumpir salatom (80 kn). Kada se dobro pripreme, lignjuni su okusima čak i bogatiji od liganja s peškafonda, što je bilo i u našem slučaju. Za drugo riblje jelo odabrali smo balotice od bakalara omotane mrvicama i onda pržene u dubokom ulju (80 kn). Hrskave izvana, fino rahle i kremaste iznutra. Jako ukusno i zasitno jelo.
Na vrhu popisa
I onda kreće mesna priča: gulaš s pireom bogata okusa, rekli bismo "rustikalno po starinski" (80 kn) te teleća jetrica na naglo koja su poslužena s mezobižem (kuhanim suhim graškom) i restanim krumpirom po istoj cijeni. Jetrica sočna i mekana, mezobiž slatkast, pravo domaće jelo. Za kraj, umjesto listića mente, objed završavamo tortom od kukuruznog brašna s preljevom od mascarponea s limunom (30 kn).
Vinska karta nije velika, dominiraju dalmatinska vina od kojih većinu možete naručiti na čaše, a mi smo se odlučili za Rukatac Antičević (110 kn).
Obiteljska reputacija i tradicija kuhanja obitelji Gamulin sigurno se očituje i u njihovoj "spizi" - koju je najbolje opisati kao odličnu dalmatinsku kuhinju - nešto što Split, ali i drugi gradovi pomalo zaboravljaju. Ako želite dobro pojesti i k tome se dobro zabaviti, stavite Villu Spizu na vrh popisa restorana koje treba posjetiti.
Hrana: 9/10
Ambijent: 9/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 9/10