Bijeli tartuf spektakularna je namirnica, raritetna i ekskluzivna, a Istra je jedno od njezina dva najvažnija svjetska staništa. Jedna od provjerenih adresa gdje možete uživati u njemu svakako je restoran i boutique hotel San Rocco u Brtonigli. Budući da smo ih posjetili početkom rujna, kad i počinje sezona ove gastronomske ikone, nismo propustili tjesteninu na koju su nam obilno naribali bijeli tartuf na mandolini. Ovu cijenjenu namirnicu štovali su i drevni Rimljani koji su vjerovali da tartufi rastu jer je sam bog Jupiter munjom pogodio drvo hrasta, a kako je Jupiter bio poznat po bakanalijama, tartufu se pripisuju afrodizijačka svojstva.
Bijeli tartuf (tuber magnatum pico) najskuplja je gljiva na svijetu - cijena mu iznosi, ovisno o sezoni, od nekoliko tisuća do čak 20 tisuća kuna za kilogram. U svijetu je cijenjen talijanski bijeli tartuf iz Pijemonta gdje ga je proslavio Giacomo Morra, vlasnik restorana koji je u 30-im godinama prošlog stoljeća služio jela s ovom delicijom. Nimalo ne zaostaje ni istarski tartuf, a njegova sezona traje od rujna do prosinca. Važno je znati kako s tartufom treba biti nježan i najbolje ga je obilno naribati neposredno prije služenja jela, jer pri visokim temperaturama gubi svoja zamamna svojstva.
Moj osobni favorit je fritaja ili jaja na oko s naribanim bijelim tartufom, što je prilično jednostavno i rustikalno jelo za tip restorana poput San Rocca, te smo ovdje kušali nježnu tjesteninu bogatu velikim komadima brancina (140 kuna). Nema se tu što puno reći kad je posluženo jelo ludo aromatično, a opet vrlo delikatno okusom. Sve to još je i bolje kad sve velikodušno prelijete jednim od San Roccovih maslinovih ulja. Naime, maslinarstvo igra veliku ulogu u obitelji Fernetich čiji se maslinici prostiru na više od pet hektara na području Brtonigle. Opredijelili su se za proizvodnju bianchere (bjelice), buže, leccina i Selectiona što je blend prethodno spomenutih sorata uz frantoio i pendolino.
Bilo bi nepravedno izostaviti kušana predjela što su carpaccio od Boškarina i maslinova ulja (120 kuna) te kapesante s lardom od istarskog pršuta (120 kuna). Najveći adut San Rocca uz jako dobra maslinova ulja jest božanstveni ambijent zbog kojeg bi se ovdje vratili i na mnogo skromniju gastronomsku priču. Kad sjednete na njihovu terasu, naručite čašu vina, slušajući slap koji žubori u bazenu ispred vas, okruženi kamenim rustikalnim zdanjem koje vas neodoljivo podsjeća na toskanske vile, malo vam je što potrebno iznad toga. Upravo bajkovita atmosfera i više je nego dovoljna da prvom sljedećom prilikom otputujete u Brtoniglu.
Njihova vinska karta je jako dobra i broji više od 250 etiketa. Najzastupljeniji su, naravno, istarski vinari pa ćete tu naći poznata imena poput Matoševića, Damjanića, Claija i Kabole, ali i niz drugih vrijednih etiketa. Budući da je zbog globalne pandemije koronavirusa prilično komplicirano zaputiti se u Toskanu, jedna od boljih ideja je zaputiti se u hram obitelji Fernetich i naprosto - uživati.