Makaruni su se radili samo za posebne prilike, a uglavnom se vezuju uz mjesto Žrnovo, odakle su se proširili po cijelom otoku. Iako bi ih običan puk mogao sebi priuštiti nekoliko puta godišnje, vlastela Dubrovačke Republike i korčulanskih komuna češće je guštala u tom specijalitetu. Nekad su se radili samo od jednog tipa brašna (najsličnije našem glatkom brašnu), a danas se prakticira miješanje s oštrim brašnom. Recept je u videu!
Što se tiče šuga, iskonska klasika nikad nije odmicala od dobrog goveđeg gulaša koji je, naravno, bio oplemenjen crvenim vinom. Kako je meso bilo luksuz na otoku, nerijetko su se makaruni ljubili s pomama i pripremali sa šporkom šalšom.
- Svako žensko dite moralo je znati vrtit makarune. Otkad si bio ovako mali (pa pokaže rukom na visinu od pola metra) dok ne zaklopiš oči.
Ti misliš da je to odmor za živce, ali vjeruj mi, nije. Treba znat pogodit tijesto, mora bit meko, ali ga ne smiješ preradit jer ti kasnije otvrdne i teško ga vrtiš - rekla nam je gospođa Mira Šain koja je ujedno zadužena za pripremu makaruna u korčulanskom restoranu Nonno.
Najčešće se recept i priprema prenosila s koljena na koljeno, a nerijetko se znalo dogoditi i da uz svu poduku kilogrami tijesta završe u smeću. Ako pretjeraš s vodom, ma možeš staviti tri kile brašna i nećeš spasit tijesto - otkrila nam je gospođa Mira tijekom poduke pripadnice mlađe generacije Mare Mušić.
Nema tu filozofije. Makaruni su kao i svako drugo tijesto. Nakon sto puta osjetiš što je prava mjera i kasnije je lakše vrtjeti na iglu. Nije isto raditi ih kad je bura ili južina. Prije su se sušili na zraku, a danas se zamrzavaju, ipak ništa ne može zamijeniti friške. Kaže da nikad nije uspjela izbrojati koliko makaruna može ispasti od kilograma brašna, ali koliko ih je napravila u životu, vjerojatno bi joj se od brojke zavrtjelo u glavi.
Danas se osim klasičnog goveđeg šuga makarune služe na sto načina pa ih možete naći i s brbavicama, pestom ili čime god vam drago.