Nekad nezaobilazni jesenji ukras gotovo svakog slavonskog ormara, dunja, postala je prava rijetkost. Ova plemenita i tradicionalna voćka Slavonije gotovo je nestala s tezgi tržnica i rijetko je susrećemo u današnje vrijeme. Pojesti "Quittenkäse", kompot od dunja ili pekmez od dunja više nije baš tako uobičajeno, a komercijalnih nasada ovog otpornog voća u Hrvatskoj gotovo uopće nema.
Destilerija Apuška iz Slavonskog Broda pokušava to promijeniti i vratiti u vidokrug daleko najcjenjeniji proizvod ovog voća: rakiju. Iako novo ime na hrvatskoj sceni premium pića, njihova priča ima tradiciju dugu stotinjak godina. Destilerija Apuška dio je istoimenog OPG-a kojeg su u studenome 2020. osnovali kći i otac, Ira i Siniša Panthy. Sjedište, kao i proizvodni te skladišni prostor destilerije, nalaze se u strogom centru Slavonskog Broda.
Naslonjeni na obiteljsku tradiciju koja datira još od 1932. godine, gotovo devedeset godina kasnije odlučili su ponosno čuvanu recepturu prilagoditi novim vremenima i podijeliti užitak vrhunske kapljice.
Destilerija se nalazu u samom gradu gdje prekrasan tradicionalni ambijent odiše ozračjem nekih prošlih vremena. Kuća u kojoj se nalazi destilerija je puna memorabilija gotovo kao muzej. Iako je zajedno sa cijelim kompleksom bila nacionalizirana 1945., obitelj je uživala stanarsko pravo i to je glavni razlog tome što je ostala izvorna. Nakon dugotrajne i iscrpne borbe s administracijom posjed je vraćen u obiteljsko vlasništvo. Sama kuća pripadala je Sinišinom djedu Beli pl. Panthyju, koji je u Hrvatsku kao mladi stručnjak agronom došao 1916. godine iz Slovačke po nalogu Carske uprave. Prvo je bio angažiran na ribnjacima u Pakračkoj Poljani, a potom dolazi u Slavonski Brod kako bi oformio brodske ribnjake. Belu su su svi zvali Apuška, a "ribnjičarstvo" je bilo Apuškin kruh. Prava ljubav međutim bila mu je vinogradarstvo i voćarstvo pa stoga 1932. godine u Brodskom vinogorju gradi ljetnikovac okružen vinogradima i voćnjacima te započinje obiteljsku proizvodnju vina i rakija.
U prijevodu s "austrougarskog", Apuška znači tatica, jer "apa" na mađarskom znači tata, a "uška" je slovački sufiks kojim se tvore umanjenice. Tako da ime za brend odnosno ovaj mladi OPG nije trebalo puno promišljati.
Rakije Apuška potpuno su prirodne voćne rakije, spravljene isključivo od svježeg, zdravog i zrelog voća iz Slavonije. Ali to voće treba i obraditi, a zato je potrebno i nešto ruku pa je to odličan razlog da se stara ekipa koja se poznaje od malih nogu okupi i bude korisna.
Okupljanje je u šest sati ujutro (za nas uredske glodavce potpuno nestvarno). Prvo kavica, za odvažne i rakijica pa krećemo s poslom. Treba samljeti osam tona dunje. Dunja dolazi s imanja obitelji Panić koja je prije osam godina krenula u sadnju 8 hektara voćnjaka pod dunjom. To je ujedno i najveći nasad dunje u Hrvatskoj. Matija i njegova supruga Ivana s dvoje male djece upustili su se u ovu poljoprivrednu avanturu ne iz želje za brzom zaradom nego stoga što smatraju da je Slavonija ljepša od Irske i ima više za ponuditi. Zasada, kao i svi protagonisti ove priče, sretni su kad godinu završe na pozitivnoj nuli.
Ova godina i nije bila milosrdna za voćare pa se to primijeti i na kvaliteti i urodu dunje, ali je osam tona ipak pozamašno brdo voća. Pažljivom i detaljnom obradom toga voća nastaje masulj (pulpa) kojemu se, kako bi se obogatila tradicionalna receptura, dodaju isključivo bio dodaci - vrhunski pektolitički enzimi i selekcionirani kvasci. Prilikom obrade treba paziti da koštana srčika odnosno koštice budu odstranjene kao i truli dijelovi voća. Za odstranjivanje koštane srčike koriste se skupe automatske linije koje stoje i po nekoliko desetaka tisuća eura. Ali kao i uvijek besparica i nužda su najbolja motivacija za inovacije pa je tako osmišljen jednostavan i efikasan stroj za mljevenje baziran na inoks bačvi od točene pive i elektromotoru. Nakon dodatnih preinaka i podešavanja prvog prototipa od prije dvije godine sada su u pogonu četiri takva jednostavna i učinkovita stroja.
Dvoje ljudi prinose dunju iz skladišta, po dvoje za strojem pune ga i paze da ne dođe do zastoja, dvojica nose masulj u podrum i još jedan (srećković) samo piše količine i popisuje bačve u podrumu. Organizacija na nivou, ali osam tona je osam tona i treba vremena da se počne smanjivati ono brdo dunja. Svi se poznaju oduvijek, tako da šale i podbadanja samo frcaju, neprestani smijeh i zezancija. Svatko ima barem po tri nadimka i svaki se nadimak koristi za određenu priliku ovisno o tome želiš li nekoga isprovocirati, poniziti, učiniti smiješnim ili glorificirati. Nema ljutnje. Dobra porcija šala ide na račun nas dva "Zagrepčanca", prvo stroj nam nešto "šteka" pa ga treba zaustavljati i čistiti, a drugo, najvažnije, otišli smo iz Broda.
Siniša kao i svaki OPG-ovac samo gleda u nebo, sekira se i tjera kišonosne oblake, ali zato je njegova majka, koju svi zovu baka, na visini zadatka. Malo-malo pa prođe sa slavonskim kanapeima: domaći kruh, mast i paprika. Baš kako i kaže Kandžija, reper s tih prostora - "najbolja taktika".
Nakon što se masulju dodaju enzimi i kvasci bačva se zatvara i započinje anaerobna fermentacija u kontroliranim uvjetima stoljetnog podruma. Potrebno je kontrolirati temperaturu. Ovdje topla jesen ide na ruku pa ne treba zagrijavati podrum. Svaka bačva je veličine jednog punjenja "kazana" za destilaciju i nakon vrenja se jednostavnom potopnom pumpom prebacuje u u tradicionalni bakreni kotao u kojemu se, metodom dvostruke destilacije, izdvaja najfinija rakija. Tako dobivenom proizvodu dodaje se isključivo najkvalitetnija destilirana voda te preostaje jedino da rakija odleži u prikladnim posudama.
Upečatljiva je i ambalaža ovih rakija. Boce od 0,7, 0,5 i 0,1 l izgledaju kao boce za medikamente, minimalistički dizajn bojom etikete daje do znanja o kojoj vrsti rakije se radi, a tu je i neizbježan potpis Bele pl. Panthya - Apuške.
Kao i svaki tradicionalni recept i ovaj skriva tajnu vrhunskog mirisa i arome konačnog proizvoda. Ali jedno je znano i sigurno: kvaliteta se postiže bez dodavanja umjetnih aroma, boja, pojačivača okusa, sladila te ostalih dodataka koji nisu u skladu s prirodom.
Vrijeme nas je poslužilo i kiša nas nije oprala. Do tri popodne uspjeli smo samljeti svu dunju, očistiti strojeve i podrum. Baš na vrijeme da se iskalimo na vrućem janjcu, tek skinutom s ražnja, kojeg je majstor Miro pekao dok smo mi mljeli. E sad se može popit‘ i koja rakija...