Dan uoči Velikog petka oko 9 sati ujutro, na naše iznenađenje, ribarnica na zagrebačkom Dolcu bila je poluprazna. Obišli smo nekoliko štandova, provjerili ponudu i usporedili cijene pa se primakli prvom kod kojeg toga trena nismo vidjeli niti jednu osobu. Zanimalo nas je tko ili što je krivac za slabiju posjećenost samo dan prije onog jednog petka u godini kada se većina Hrvata okreće ribi za ručak.
"Danas nije baš tolika gužva, ali sutra će vjerojatno biti. Kako god, mi smo došli spremni i za danas i za sutra. Inače, kod nas najbolje idu orada i brancin, lignja jadranska, ljudi ovih dana kupuju uglavnom veću oboritu ribu, ali dobro idu i škampi i dagnje za neku buzaru. Što da vam kažem, nije loša posjećenost, ali mogla bi biti i bolja. Cijene ribi rastu, kao i gorivu i drugim stvarima koje su nužne da bismo mi danas bili ovdje. Neki se žale, neki razumiju, ali nije to u našim rukama. Kad gledate stanje u državi, i naše cijene su odraz toga", komentirao nam je nasmijani prodavač Martin s jednog od štandova M&M riba.
S njime se složio i dobro raspoloženi Ivica Šarlija iz malog obiteljskog obrta Hobotnica. Rekao nam je kako je očekivao veću gužvu, ali i kako ljudi dolaze u valovima, a ne odjednom pa nam se možda samo čini da je posjećenost slabija. I kod njega postoji najveći interes za oboritu bijelu ribu, posebice u dane uoči Uskrsa, dok inače najviše prodaje sitnu plavu i drugu, jeftiniju ribu.
"Gledajte, sada je takvo vrijeme kada su ljudi jednostavno spremni priuštiti si komad bijele ribe i počastiti se za blagdane. Ako i ne mogu neku skuplju, kupe onu jeftiniju, pristupačniju. Traži se svašta, od oslića do škampa, kako tko može. To vam je tako, tko ima, kupi, tko nema, taj ne kupi, nema tu prevelike mudrosti", rekao je Ivica Šarlija pa dodao kako se ljudi danas češće požale na cijene, ali kako se na to ne obazire previše.
"Ljudima je danas sve skupo, da stavim 2 eura kilogram ribe, opet bi se našao netko tko će reći da je preskupo", dodao je.
Šarlija inače dolazi s Raba, gdje i lovi svoju ribu, a u kratkom nam je razgovoru otkrio i kako će on sam sutra pripremati oradu, dok njegov kolega najviše voli sipu pa će, kako je rekao, vjerojatno pasti neki dobar rižoto. Ribu za sebe odvojit će već danas, neće čekati sutra.
"Riba je nama obavezna i nema da ponestane. Mi ćemo već danas sačuvati za sutra. A drugi ljudi, ne znam, valjda kalkuliraju zadnji dan da bude friško, tako si valjda to poslože u glavi", rekao je na kraju Šarlija.
Kod Tihane Mrčele iz Tribunja, pak, situacija je malo drugačija. Ona na svom štandu uopće ne drži sitnu plavu ribu, kaže, nemaju brodove koji to love pa, iako zna da se ljudi danas okreću jeftinijim opcijama, naglašava kako se ne može požaliti na prodaju.
"Kod nas najbolje ide skupa riba, evo recimo kovač, škarpina i pagar. Ostala nam je još samo jedna škarpina, kao što možete vidjeti. Danas nije tako gusto, ali sutra bi moglo biti. U svakom slučaju, mi smo spremni", komentirala je.
"Veći problem od povećanja cijena meni su vam još uvijek euri. Trebat će mi četiri godine da se naviknem na te sitne novce, sve mi to izgleda nekako malo", dodala je kroz smijeh.
Na kraju, kada se atmosfera na ribarnici već pošteno zakuhala i polako se ipak počela stvarati gužva, posjetili smo i štand Ugoru, na kojem i sami često kupujemo ribu. Tamo nas je dočekala Tatjana Mlinar koja se, pak, osim na cijene, osvrnula na cjelokupnu današnju situaciju.
"Ljudi sve manje kupuju ribu, pogledajte koliko toga je još ostalo. Dolac umire već godinama, nema parkinga, način prehrane kod ljudi se promijenio i inflacija je učinila svoje. Ja sam ovdje već 34 godine i mogu vam reći, ovo je postalo neisplativo. Osim toga, jedan brod nam je bio na Jadranu, jako puno ribolovnih zona se zabranilo, jadranske ribe sve je manje, a sve više uvoza i uzgoja. Po meni, najveći problem ipak je način prehrane ljudi. Riba je hrana za guštanje, ljudi su to zaboravili i danas bi sve nešto na brzinu, nemaju naviku kuhati, sve se manje gleda na tradiciju, običaje i crkvu. Ribarnica radi do 14 sati, ljudi su na poslu, a nitko neće doći kupiti ribu u 6 ujutro prije odlaska na posao. Sve to jednostavno ide u krivom smjeru. Ne možemo ni mi živjeti od jednog dana u godini. Prije su ljudi ipak kupovali veće količine ribe, ne mogu brodovi danas izlaziti jednom tjedno zato što ljudi žele jesti ribu u petak ili jednom godišnje. A druga stvar je što se sve više traži konfekcija, ljudi kažu da su im neke ribe koje nudimo prevelike i ne stanu u pećnicu. Mislim, to su divlje ribe", ispričala nam je Tatjana Mlinar u jednom dahu, nakratko zastala kako bi gospođi do nas spakirala četiri brancina, a zatim dodala: "A pogledajte ovaj mali škamp, sladak je k‘o šećer, ali to nitko ne želi jesti. Svi žele velike škampe, nikome se to ne da čistiti i radije kupuju smrznute koji su došli od tko zna gdje. Eto, to vam je bila moja današnja jadikovka."
