PRVI PUT JAVNO

Lidia Bastianich otkrila zašto je i kamo pobjegla iz Istre: ‘Bile su to najteže godine mog života, bili smo u logoru‘

Bježeći od komunističkog režima 1956. godine poznata televizijska voditeljica i vlasnica restorana talijansko-hrvatskih korijena završila je u zloglasnom tršćanskom kampu

Ako ne pratite Lidiju Bastianich na društvenim mrežama, tada vam je vrlo vjerojatno promaknula objava od prije dva dana jer još nitko o njoj nije pisao, premda u njoj po prvi put pokazuje mjesto na kojem je provela najteže godine svog djetinjstva. Naime, u objavljenom videu Lidia, inače globalno poznata voditeljica kulinarskih emisija i restorana po Americi talijansko-hrvatskih korijena, koja je nedavno osvojila nagradu Daytime Emmy za životno djelo, pokazuje gdje su ona, njezin brat i majka bili smješteni nakon bijega iz Hrvatske, odnosno tadašnje Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata. Bilo je to, dakako, prije nego što je došla u Ameriku, gdje će otputovati dvije godine kasnije s prvim emigrantima iz Europe u Ameriku.

image

Risiera di San Sabba bio je logor u kojemu su mnogi u Drugom svjetskom ratu izgubili život

Bluered/reda&co/universal Images Group/Profimedia

"Rođena 1947. godine, Lidia Bastianich odrasla je na poluotoku Istra koji je u to vrijeme bio regija kojom je upravljala novonastala komunistička Jugoslavija. Godine 1956. Lidijini roditelji, inače Talijani, odlučili su da moraju pobjeći. Rezerviran za izbjeglice koje traže politički azil, kamp Risiera di San Sabba* služio je kao dom njezine obitelji sljedeće dvije godine", stoji u opisu video objave koju je podijelila na Instagramu u suradnji s producentskom kućom GBH.


*Riječ je o peterokatnici napravljenoj od cigle u Trstu. Prema mnogim izvorima temeljenim na svjedočanstvima bilo je to mjesto koje je tijekom Drugog svjetskog rata funkcioniralo kao nacistički koncentracijski logor te tranzitni logor za Židove, od kojih je većina deportirana u zloglasni Auschwitz.

"Kao desetogodišnjakinja Lidia je bila odvojena od oca i nesigurna hoće li se ikada ponovno sresti. Kada su Sjedinjene Američke Države konačno otvorile svoje granice političkim izbjeglicama pod Eisenhowerovom administracijom, Lidijina obitelj bila je jedna od prvih koja je emigrirala. Sletjeli su u New York - isto mjesto gdje će otvoriti svoj prvi restoran i etablirati se kao nagrađivana voditeljica, autorica najprodavanijih kuharica i jedna od najprepoznatljivijih slavnih kuhara u zemlji", stoji u nastavku opisa uz ovu video objavu.

image

Risiera di San Sabba

Bluered/reda&co/universal Images Group/Profimedia

U videu koji možete pogledati u nastavku vidjet ćete Lidiju Bastianich koja po prvi puta dolazi na mjesto koje joj je obilježilo djetinjstvo i koje i danas živopisno pamti, ali ne po dobru.

"Ovo (povratak u kamp Risiera di San Sabba, op.a.) mi vraća grozno puno uspomena i osjećaja", govori slavna kuharica i vlasnica restorana dok se približava mjestu na kojem je provela dvije najteže godine svoga djetinjstva i općenito života. Pokazujući na prozor na katu te ciglene zgrade koja je danas poprilično oronula govori da su ondje živjeli ona, njezina majka i brat. Kada je njezina obitelj stigla u kamp, nastavlja Bastianich, odmah su ih odvojili od oca.

"Mog oca su odveli, a nas su stavili u karantenu, skinuli do gola, dezinficirali. Sve je to djetetu od 10 godina bilo traumatično. Najstrašnije je bilo što smo kroz prozor, koji je bio kao prozor u zatvoru, gledali na dvorište. Moj brat i ja silno smo se nadali da ćemo ondje vidjeti našeg oca, jer smo se pitali gdje je i bojali smo se da se više nikad nećemo okupiti kao obitelj", opisuje Bastianich. Konačno, uz pomoć crkve obitelj se okupila i emigrirala u Ameriku gdje je njezin otac brzo pronašao posao, a Lidia 13 godina kasnije otvorila svoj prvi restoran.

Podsjetimo, ovogodišnja dobitnica Nagrade za životno djelo Daytime Emmy, provela je posljednjih 25 godina na javnoj televiziji gradeći globalnu popularnost i stavljajući svoj potpis na emisije kao što su "Lidijina kuhinja" i "Lidia slavi Ameriku".

"Ja sam ono što jesam zbog prilika koje sam dobila u Sjedinjenim Američkim Državama. Mislim da je dužnost useljenika biti zauvijek zahvalan i uzvratiti kad dođe u poziciju. To je ono što bi imigracija trebala biti", zaključila je Bastianich u ovoj objavi.

Podsjetimo, na ovu temu Bastianich je vrlo šturo govorila za The Boston Globe u prosincu prošle godine, no ovo je prva video snimka u kojoj joj čujemo glas kako drhti dok se po prvi puta vraća na mjesto mračne prošlosti koju ne bi smio doživjeti ni jedan čovjek, a još manje dijete...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. srpanj 2024 08:55