Prije nekoliko mjeseci u centru Koprivnice pojavio se mali kamion s hranom koji je odmah izazvao veliku pozornost. Ne samo Koprivničana nego i nas u Zagrebu, koji smo novu ekipu na gastronomskoj sceni promatrali izdaleka i već tada ostali ugodno iznenađeni njihovom poduzetnošću i hrabrošću da u malom gradu ponude nešto drugačije. Dali smo im potom nekoliko mjeseci prostora, da i sami vidimo u što će se projekt Rezanac razviti, a kada smo ih nedavno sreli na zagrebačkom Food truck festivalu, uvjerili smo se da su u svom naumu, s potpuno drugačijom idejom od svega što smo do sada kod nas vidjeli, itekako uspjeli. Ispred njihova se kamiončića stvarao red, ekipa u Rezancu radila je punom parom i jedva smo ih uspjeli nagovoriti na nekoliko fotografija.
"Samo da znate, vi ćete biti krivi kada nas dođu pitati zašto nemamo rezance s junetinom", našalio se tada Matija Pjatakov, glavni i odgovorni kuhar, ali i sve ostalo što vlasnik jednog ugostiteljskog objekta na kotačima mora biti.
Tek kad je festival završio, uspjeli smo uhvatiti Matiju da nam ispriča nešto više o Rezancu, i dobili priču o kakvoj mnogi sanjaju, a samo je rijetki i ostvare. Sve je, naime, krenulo od ljubavi prema azijskoj hrani i kulturi, koja se javila i rasla otkad je Matija živio i radio u Aziji, točnije u Južnoj Koreji i Kini.
"Tada sam probao svoj prvi ramen, svoje prvo ljuto, svoj prvi hot pot. S obzirom na to da je u mojoj rodnoj Koprivnici nedostajalo okusa Azije, a da se sama ideja Rezanca rađala za vrijeme korone, kada smo prijatelji i ja vrijeme tratili igrajući društvene igre uz velike količine instant noodlesa, odlučeno je da, ako neće nitko, mi ćemo otvoriti restoran s kvalitetnom ponudom woka i ručno rađenim rezancima. I tako je započela priča o Rezancu", ispričao nam je Matija.
Dodao je kako nam odmah u početku mora priznati da je u projekt ušao bez ikakva iskustva i rada u profesionalnoj kuhinji, što mu se tada, a ponekad još i sada, činilo prilično zastrašujućim.
"Nije isto kuhati za sebe i svoje kod kuće ili pripremati hranu od koje ćeš zarađivati. Proveo sam oko šest mjeseci svakodnevnog istraživanja svakog kutka interneta i YouTubea kako bih učio o tehnikama izrade rezanaca, o načinima pripreme woka, o namirnicama koje će doprinijeti umami doživljaju, o tome kako začiniti wok, kakav plamen i plamenik su mi potrebni da bih postigao taj pravi ‘wok hei‘ okus. Iako bez profesionalne edukacije, moram priznati da je sve nekako prirodno sjedalo na svoje mjesto."
Kaže kako ništa ne bi bilo bez njegovih dugogodišnjih prijatelja i, kako ih naziva, stručnjaka svog zanata, Tomislava Reza i Izabele Andrašić, koji su mu udijelili važne i korisne savjete, od toga koje brašno koristiti za izradu rezanaca pa do toga kako napraviti normative, kako se pripremiti za higijenski minimum i još hrpu drugih pitanja.
"Bilo je tu i nekoliko teških momenata, nesuglasica, nesigurnosti, straha... Isto tako, bez mojih divnih roditelja koji su prepoznali ogroman potencijal cijelog projekta i pogurali me kada je to bilo najpotrebnije, Rezanca vjerojatno ne bi bilo", rekao nam je Matija o svojim počecima.
Rezanac sada postoji nešto više od pola godine, otkad mu je iz Irske stigla prikolica koju je sam projektirao i dizajnirao. Za imidž brenda, simpatičan logo, jelovnike i meni pobrinuo se njegov prijatelj Dejan Halusek, a u kuhinji mu pomažu Tomislav i Martina, ekipa koju poznaje još iz školskih klupa.
"Tomislav i ja smo majstori na woku dok Martina vuče konce s druge strane prikolice. Trenutno smo u fazi širenja ekipe pa, evo, ovom prilikom pozivamo zainteresirane za pripremu woka da nam se jave."
A što to točno nude? Sva jela koja se na njihovu food trucku mogu naručiti, logično, sadrže rezance koje razvlače sami, i to u nekoliko varijanti. Na njihovu stalnom meniju nalaze se teriyaki junetina i svinjetina, junetina i svinjetina u crnom papru, sezam piletina, gong bao piletina, zatim rezanci s tofuom i sezamom te vege rezanci. Isprobali smo sezam piletinu i vege rezance i obje varijante bile su odlično začinjene, sočne i ukusne, a porcije više nego zasitne. Ne iznenađuje, stoga, što se Koprivničani, jednom kada probaju Rezanac, požele vratiti.
"Koprivničani su nas dočekali otvorenih ruku i, iz tjedna u tjedan, daju nam do znanja kako cijene naš trud, ideju i kvalitetu. Od onih koji nam se vraćaju od prvih dana do onih koji su za nas tek čuli. Puno je Koprivničana koji za svog života nisu imali priliku okusiti wok i azijsku hranu i super je kad znatiželjno dođu do prikolice, kažu da cijela ulica fino miriše pa moraju probati kaj se to nudi, i onda nam se vrate, opet i opet", ispričao nam je Matija, koji je, kako bi došao do konačnih osam jela, isprobao desetke različitih recepata. Spajao ih je i razdvajao u potrazi za najboljim omjerom mesa, povrća i rezanaca u svojim jelima, a uskoro, otkrio nam je, predstavlja i novo jelo - piletinu s pet kineskih začina.
A rezanci su, rekao nam je, priča sa sebe. Još kao klinac razvlačio ih je s bakama i baš na njihove stolne mašine godinama kasnije učio je raditi i ramen rezance.
"Izrada rezanaca najveći mi je užitak, ima nešto posebno u tim stvarima koje radimo rukama. Bio mi je to jedan od prvih zadataka kojeg sam se primio prilikom stvaranja jelovnika. Isprobao sam raznorazne kombinacije glatkog i oštrog brašna, no brašno tip 00 pokazalo mi se najzahvalnijim. Potrebna im je ta povećana količina bjelančevina i glutena kako bi dobili na žilavosti. Kad sam došao do željenih omjera i bio zadovoljan kvalitetom rezanaca, došlo je vrijeme za rad na malo ozbiljnijim mašinama."
Da ne bi sve ostalo samo na priči, pitali smo Matiju gdje ga sljedeći put možemo pronaći, jer ostalo nam je još nekoliko jela koja bismo rado isprobali.
"Za sada nas se može pronaći na našoj stalnoj adresi u Koprivnici, a plan je i iz prikolice preseliti u lokal i onda s prikolicom krenuti na put po festivalima."
A ništa, onda ćemo za dobar wok s rezancima, ovih dana, do Koprivnice!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....