Neka jela se jednostavno moraju kuhati polako. I bome vrijedi biti strpljiv jer se takvim kuhanjem otključaju okusi koje brzom pripremom hrane na štednjaku nikada ne biste uspjeli dobiti. Izazovni komadi mesa posebno su dobar primjer jer se nakon dugotrajnog kuhanja jednostavno rastapaju u ustima, no isto vrijedi i za neka variva i temeljce koji postaju adut u rukavu predanog kuhara.
Naravno, za taj zadatak nije vam potreban poseban aparat, ali on svakako olakšava život. I oslobađa vaš štednjak golemog lonca na koji morate neprestano paziti. Pritom morate u sebi prelomiti osjećaj vječne brige da ste ostavili neki aparat uključen dok vas nema (samo se sjetite hladnjaka), budući da je upravo uređaj za sporo kuhanje osmišljen kako biste u njega stavili ujutro sastojke i do povratka s posla imali gotov ručak. Pritom postoji red kojim je najbolje slagati sastojke.
Meso te korjenasto i gomoljasto povrće poput mrkve, luka i krumpira stavite na dno posude bliže grijaču, a zatim na to stavite žitarice. Nježnije povrće poput brokule ili šparoga ide sljedeće, a tek onda stavite tekućinu, bilo da je riječ o običnoj vodi, temeljcu ili nečem trećem, koju prelijte preko svega.
Većina aparata ima opciju kuhanja na visokoj i niskoj temperaturi. Iako dulje traje, svakako prednost dajte niskoj temperaturi. Da si lakše zamislite, za cijelo pile do tri kilograma trebat će vam 7,5 sati, juneći gulaš kuhat će se šest sati, svinjska pečenka više od devet, a riba teška do jednog kilograma bit će gotova za 3,5 sati. Ali, oslobodit ćete to vrijeme za život.
