Postoji mjesto na otoku Braču koje diše jednakim dahom kao i prije stotinu godina. Dol. Smješten u dubokoj udolini, na što aludira i samo ime mjesta, skriven od pogleda mora na gotovo 2 kilometra, Dol je prepoznatljiv po kućama blago crvenkaste boje koje žive još i dan-danas. Naime dolski "hropovi" kamen koristio se u gradnji podzida, suhozida, stambenih i gospodarskih sklopova, po čemu je prepoznatljiv.
Upravo po tom kamenu nosi naziv i najpoznatiji kolač iz tog kraja koji je 2012. godine Ministarstvo kulture upisalo na listu nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske te se našao uz bok bračkom vitalcu i soparniku. Hrapoćuša. Ova izgledom bogata silna, rustikalna torta neodoljivo podsjeća na spomenuti dolski kamen koji je utkan u vizuru ovoga malog seoceta. Ne može se netko udati ili krstiti dijete u mjestu, a da se na stol ne iznese ovaj tradicionalni kolač punog okusa.
Recept: Hrapoćuša
Neki umjesto brašna melju bademe za još intenzivniji okus, a najvažnije je imati dobre orahe. Ako nemate vremena, bolje se nemojte primati posla s hrapoćušom, jer će vam samo priprema sastojaka i mljevenje badema oduzeti dobar sat (a priča neće biti ista ako odete u prvi dućan i kupite paketić bademova brašna).
Ovakvi kolači zahtijevaju najbolje namirnice i rade se rijetko. Samo za posebne prilike, iako je dobro misliti da je svaki dan jedna takva vrlo posebna prilika. Kao i većina starinskih recepata, tako i za hrapoćušu treba imati "dobru ruku". Neki je najosnovniji recept poznat, ali osjećaj za mjeru i namirnice čini razliku, pogotovo kad kušate hrapoćušu starijih dolskih gospođa. Nekad nije postojao pisani recept, a sve tajne prenosile su se usmenom predajom s koljena na koljeno. Nakon što je izvadite iz pećnice, mora malo odstajati pa kad se dovoljno ohladi, poslužiti. Dobra hrapoćuša opija sva osjetila. Nakon što vilicom odlomite hrskavi dio bjelanjaka i oraha, dolazite do mekog biskvita, a prinoseći je ustima, prvi je zalogaj dobro dodatno oplemeniti gutljajem prošeka. Jasno vam je koliko je posebna kad ova torta ima i svoju feštu. Svake godine 16. kolovoza ovo malo mjesto živne u čast ovom slatkom bračkom simbolu koji njegovi mještani ljubomorno čuvaju od zaborava.