Dobro se zna da je riječ o iznimno izdržljivoj životinji koja može preživjeti na suhom i neko vrijeme bez hrane, mrijesti se u dalekom Sargaškom moru, nakon čega ugiba, a novi ciklus počinje kad dovoljno stasa za put prema rijekama, tako i prema našima. Karakteristična je po zmijskom tijelu i agilnim kretnjama. Vrlo je proždrljiva i najčešće se lovi vršama, snopićima od granja te na udicu glistama i malim ribama pa čak i peradi.
Najbolje ju je loviti u jesen, kad se priprema za posljednju životnu pustolovinu, kreće prema ušću i dalje prema moru. Jedan od najslasnijih specijaliteta neretvanskog kraja svakako je brudet, a inačica "prave" recepture vjerojatno ima koliko i kuća i zato smo se i mi otisnuli u vlastitu avanturu, tražeći "onu pravu". Naša lokacija bila je mala rječica Trebižat u južnoj Hercegovini koja se ulijeva u Neretvu, a majstor od brujeta bio je gospodin Hrvoje Čuljak Lošić.
Noć prije bacilli smo vrše i ujutro nakon neizostavne kave otišli vidjeti imamo li sreće. Priroda je ovdje doista divna. Netaknuta. Kroz sad već golo drveće, sunce se sramežljivo krenulo probijati i lagano obasjavati površinu vode. Sve što si mogao čuti je tišina koju je povremeno znao prekinuti cvrkut ptica. Imali smo sreće s ulovom! Dva lijepa primjerka, od kojih je jedan imao oko 1,5 kilograma. Nakon povratka kući istresli smo ih iz vrše na zemlju.
Ovo ne smijete raditi u blizini vode jer se jegulja dobro kreće i kopnom i ako odeš bilo što drugo raditi, može pobjeći - rekao nam je Hrvoje.
Inače, sirova krv jegulje otrovna je za čovjeka i mora se termički obraditi na najmanje 60°C. Prije čišćenja, dobro joj je maknuti sluz i protrljati je smokvinim lišćem. Pri čišćenju morate biti oprezni jer se jegulja još satima može snažno trzati, a zbog skliskog tijela, nerijetko se događaju manje nezgode.
Na maslinovu ulju prodinstali smo tri glavice luka, dodali kopar, domaću šalšu (oko 250 ml) i zatim jegulju (oko 1,5 kg) koju smo prethodno izrezali na komade. Kad je riječ o manjim primjercima, jegulja se nareže "na zvona" tako da komadi mesa ostanu pričvršćeni za kralježnicu. Šalše treba toliko da riba pliva u teći, a kad se sve proželo, možete doliti i malo vode (po potrebi). Kad je jegulja omekšala, stavimo žabe, a onda i 100 ml kvalitetne kvasine (količine variraju ovisno o jačini vatre, vrsti teće, količini ribe i sl.). Na samom kraju začinite ljutom papričicom i solju.
Ćaća, stavi onu ljutu, koju smo dobili iz Malezije! - veselo je dobacila Hrvojeva kći Ivana, vrlo talentirana slastičarka i velika zaljubljenica u putovanja. "I nemoj ljutiti na svoju ruku, moram probati, inače to nitko neće moći jesti!"
Geografski gledano, kaže se da je brudet ljući što se više približavaš ušću Neretve, a pravilo od kojeg se baš nikad ne odstupa je to da nema miješanja, nego se teća zarotira čas u jednu, čas u drugu stranu.
Jednom smo kod prijatelja radili brujet. Kad je bilo gotovo, počeli su vaditi. Zna se kako se vadi u pjat, krene se s jedne strane i tako redom, nema miješanja. I tako je došao jedan iz sela i promiješao ga prije nego što si je stavio u tanjur. Moj prijatelj se bez riječi ustao, uzeo teću i bacio cijeli brujet! - kroz smijeh se prisjećao Hrvoje.
Uskoro je brujet bio gotov i inače se može jesti i s kruhom, ali nema do brujeta s purom pa je gospođa Ljiljana u međuvremenu pripremila i puru i domaći kruh, "nek se nađe". Poučeni prethodno ispričanom pričom, nitko nije miješao brudet, a moramo reći da je imao sve gušte!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....