Stočarstvom u regiji Jadranske Hrvatske u skorije vrijeme će se baviti samo entuzijasti.Naime, izgledno je kako će se s početkom 2023. godine smanjiti poticaji za ekstenzivni uzgoj goveda. Zašto je tome tako? Sustav potpora podešen je tako da novac ide velikim igračima dok su krška područja zapostavljena, a apsurd je još veći jer europski novac iz fondova dobivaju i nekadašnji stočari iako su im sad štale prazne.
- Možete misliti što je to. To je zadnji čavao u lijes stočarstva na kršu. Potpore se smanjuju ljudima koji žive i rade u otežanim uvjetima. Sve to ide u prilog uvoznom trgovačkom lobiju. Mi imamo dodatne troškove proizvodnje, moramo kupovati sijeno i žitarice, dovoziti vodu za napajanje stoke. Ministarstvo poljoprivrede s druge strane potiče povijesna prava. To su vam ljudi koji uglavnom nemaju više stoke, a primaju novac - ogorčen je stočar Ivan Tešija, predsjednik udruge “Hrvatski krški pašnjaci” koja okuplja dalmatinske i ličke stočare te izjavio za Slobodnu Dalmaciju.
Traženo je i da se ukinu ili barem smanje naknade odnosno prava za stočare koji se time više ne bave jer je potpuno suludo da netko tko je imao stoku prije nekoliko godina sad uživa naknade. Tešija je nadalje izjavio da je najveći korisnik takvih povijensih prava jedna mesna industrija koja je ujedno i najveći uvoznik.
Kad gledamo širu sliku i pokušamo se usporediti s drugim državama u Europi, Hrvatska je najgora po pitanju preraspodjela izravnih plaćanja poljoprivrednicima i stočarima, jer se plaćanja daju velikima dok ostalima pripadnu mrvice. Hrvatska nije tražila od EU-a dodatne površine za plaćanje. Umjesto toga naši pregovarači su pristali na umanjenje financijske omotnice za razliku od Poljske i Mađarske koje su se izborile za svoje poljoprivrednike i stočare kako donosi Slobodna Dalmacija.
Nažalost, hrvatska poljoprivredna politika se svodi na to da se guši domaća proizvodnja i povećava uvoz. I sada ovo umanjenje potpora pogađa one proizvođače koji imaju dosta blaga i poljoprivrednih površina. Njima se smanjuje 90 posto poticaja domaćim proizvođačima mesa na kršu, objašnjava Tešija.
- Nema interesa da se povećava domaća proizvodnja. Hrvatska je dobivala 3,3 milijarde kuna izravnih plaćanja. Od Samobora do Prevlake se podjeli 250 milijuna kuna, a od Samobora do Vukovara 3,1 milijardu kuna. I sada pola teritorija Republike Hrvatske je u financijskoj omotnici prisutno sa 6 posto novca. Krški pašnjak je najveći zemljišni resurs i osnova egzistencije i opstanka ljudi na ovim prostorima. Ako idete uništavati stočarstvo, gonite i one ljude koji su ostali. Od čega će ljudi živjeti po Lici i Dalmatinskoj zagori. Ovo je jedna suluda politika, rezolutan je Tešija, koji naglašava da su poticaji po jednom hektaru bili oko 250 eura, a sada stočari na krškim područjima ostaju i bez toga.
A kako svako zlo ne dolazi samo, država je još proljetos pokrenula brisanje iz Arkoda svih koji nemaju valjane ugovore za korištenje pašnjaka na kojima napasaju stoku. O čemu se tu radi?
Stočari s kojima smo razgovarali tvrde da je Hrvatska s EU-om loše ispregovarala poljoprivredne površine pa se tako može poticati samo 800 tisuća hektara, dok su u stvarnosti te površine veće od milijun hektara. Sada se treba svesti u realne okvire i smanjiti tih 200 tisuća hektara viška pa je najlakše izbrisati stočare na kršu, ističe Tešija, koji naglašava da je to iživljavanje nad stočarima i pokušaj zatiranja ekstenzivnog stočarstva na kršu.
Zbog čega se guši stočarstvo na kršu, pitali smo stočare koji se slažu da se sve odvija pod utjecajem uvoznih lobija. Pritisci su postali jači nakon Covid krize kada su se domaći potrošači okrenuli kupovini domaćeg mesa. U tom trenutku mali stočari su postali bitan faktor na tržištu jer svatko voli kupiti domaće, fino i friško pa nas je trebalo uništiti i to će se upravo dogoditi iza Nove godine, ogorčen je Ivan Tešija.
- Možete misliti, Hrvatska je jedina zemlja na svijetu gdje se uvozno smrznuto meso može prodavati pod svježe. Smrznuto meso se uvozi čak iz Brazila, a da ne govorimo o uvozu mesa loše kvalitete iz zemalja EU-a gdje godinama stoji u hladnjačama. Naši uvoznici su čistači skladišta mesa u zemljama EU-a. Ono što kod njih nije bilo za upotrebu kod nas se prodaje kao svježe meso. To je nažalost naša realnost - kaže Tešija za Slobodnu Dalmaciju.
Institucije naravno govore da Strateški plan nudi sve što je potrebno za opstanak ekstenzivnog stočarstva. Osim, suludih financijsko pravnih začkoljica dodajmo svemu tome i veliku sušu koja je uništila dobar dio pašnjaka, a stočari se bore i s napadima divljih životinja koji rastrgaju i do 10% mlade stoke što im naravno, nije nadoknađeno ili se radi o smiješno malim iznosima.