Iako njihovi restorani nose Michelinove zvjezdice ništa im nije ispod časti napraviti da pomognu

Uz dvije 300-litrene padele u kojima se krčka grah ugledno je društvo: Zdravko Tomšić, veliki chef Drage di Lovrana, Boris Šuljić iz Boškinca, Stiven Vunić iz Zijavice, Mladen Livaja iz hvarskog Maslina Resorta, Saša Began iz zadarske Foše… Hrvatska JRE (Jeunes Restaurateurs) reprezentacija, koja broji 16 restorana u kojima želimo jesti kad za to dođe vrijeme, ovdje se okupila u kuhinji Srednje ugostiteljske škole u Topuskom kako bi nahranila ljude nastradale u nevoljama koje ovih dana tresu Baniju.
Organizirala ih je Irina Ban, tajnik JRE Hrvatska, odnosno glavna koordinatorica svih njihovih zajedničkih aktivnosti, uz pomoć Ane Lisak, vlasnice poznatog zagrebačkog cateringa, koja je pomogla pronaći lokaciju te neprestano radi na prikupljanju donacija. Tu je još i desetak mladića o kojima ćemo sigurno još čuti - neki su od njih već pod pokroviteljstvom spomenutih članova, a neki uopće nisu u JRE društvu, nego su strastveni dobrovoljci, poput Vjeke Taslaka iz metkovske Konobe Vrilo, koji se jednostavno sam prijavio. Ali kad s njim razmijenite dvije riječi, jasno vam je da mu nikad nitko neće reći “ne”. Jer trebate takve ljude na tom mjestu, uporne, predane i posvećene. Uostalom, odmah su on i njegov kolega Tomo Nikolić dali na znanje da su nezamjenjivi: dok se ostala ekipa mijenja svakih pet dana, oni su inzistirali da ostanu do kraja.

Sigurna zona

- Tražili smo mjesto na kojem bismo mogli organizirati sistemsku kuhinju i kad nas je Ana Lisak uputila na tu školu u Topuskom, dogovorila sam se sa Zdravkom Tomšićem da one odmah ode tamo, dok sam ja ostala u Zagrebu kako bih putem medija uputila poziv da nam trebaju kuhari. Putem smo sreli Damira Tomljanovića, chefa koji je nekad bio dio naše priče u “Foši”, koji je već krenuo na teren pomoći, i preusmjerili smo ga u Topusko, on je povukao za sobom Svemira Rakara iz Novog Vinodolskog. Onda su na kamionu vidjeli malog Gorana Marinkovića, studenta iz Aspire, i pozvali ga da nam se pridruži. Dečki iz Metkovića su nam se javili, uopće ih nismo poznavali, sami su se organizirali i došli. Pojavio se tu i Tomislav Žaja iz Šibenika, i to je bila ta prva ekipa koja se tu okupila 30. prosinca. Dočekala nas je ravnateljica škole Željka Gajdek, stavila nam kuhinju na raspolaganje, a prvi je plan bio da kuhamo 200 - 300 obroka za interventne službe, vatrogasce, HGSS, K-9 i slično. No, ubrzo je postalo jasno da Topusko kao sigurna zona može pokrivati sva glinska sela - Ravno Rašće, Banski Grabovac, Majske Poljane, Glinsko Novo Selo… I tako smo u samo nekoliko dana došli do 1600 obroka dnevno. Za te potrebe ova kuhinja nije bilo dovoljno dobro opremljena, pa su naši dečki iz svojih restorana dovezli potrebne aparate, konvektomat, kuter, šibenski obrtnici poslali su veliku padelu, drugu su dogovorili dečki iz Metkovića, stigla je iz Opuzena, iz Siska je stigla i ova vojna kuhinja, nabavili smo i grillove da možemo raditi pljeskavice, ćevape i slično... Sve to da bismo uspjeli doći do tih 1600 obroka na dan koliko se pokazalo potrebnim - kaže Irina Ban.

Osim preko Ane Lisak, donacije stižu i od raznih OPG-ova, preko ravnateljice škole, iz Karlovca, Ogulina, Međimurja...
Danas je, dakle, na redu grah. Kuha se vani, izvan škole, u te dvije padele, dok u školskoj kuhinji volonterke, žene iz Topuskog, sjeckaju povrće za sljedeći obrok, pripremaju posuđe i rade druge pomoćne poslove. Svi žele pomoći. U kuhinji je među njima i dr. Ivona Išek iz mjesne ambulante kojoj upravo počinje smjena, pa ide, ali vratit će se navečer guliti krumpir.

Kao po špagi

Vani, oko graha, kuharska prigovaranja. Stiven, koji nadgleda kadete, ima primjedbu: "U ovoj desnoj padeli previše se osjeti mažuran, nek’ to još malo raskuha. I lakše s tim veslima, usporite malo", pa demonstrira kako treba miješati da se ne skaši, ali i da ne zagori. A koliko dugo treba veslati, pitamo? - Od Metkovića do Ploča - ispaljuje Metkovac Vjeko. Malo kasnije, chef Tomšić u lijevu padelu ubacuje još mažurana, jer on voli baš tako. On je ovdje ipak autoritet, stari mačak čiji je trag na hrvatskoj restoranskoj sceni itekako dubok, i mlađa ga ekipa potpuno uvažava. I dok se on, zajedno s Irinom, bavi organizacijom ove, s obzirom na izvanredno stanje, perfektno ustrojene kuhinje, o tome da sve ide kao po špagi - od skladištenja do distribucije hrane - brine se Mladen Livaja, restoranski menadžer koji je svojedobno vodio splitsku Paradigmu, a danas je ponajbolji hrvatski maitre d', zaposlen u Maslina Resortu, u Starom Gradu na Hvaru. Njegovo golemo znanje, vještina i koncentracija ovdje su ključni, baš kao i angažman svestranog novaljskog ugostitelja Borisa Šuljića, vlasnika Boškinca (i Michelinove zvjezdice), koji je ovamo doveo i svoja dva čovjeka, kao uostalom i Stiven Vunić iz Zijavice. Ekipe se mijenjaju svakih pet dana, pa će sljedeći dan ovamo doći još jedan nositelj Michelinove zvjezdice, Rudi Štefan iz šibenskog Pelegrinija, te ekipa iz Plavog podruma iz Voloskog i opatijske Ville Ariston. I nikome od njih nije ispod časti kuhati 600 litara graha, ili bilo čega drugog što im skladište, smješteno u školskoj dvorani za tjelesni, u tom trenutku može ponuditi. Kao ni otvarati konzerve, panirati ribu ili guliti krumpire. A kad smo već kod graha i konzervi, a današnji je od takvoga skuhan, treba reći da dežurnoj ekipi još bride jagodice prstiju jer su otvorili više od tisuću konzervi - bile su to naime one male od 450 grama, pa ako ovo čita netko od potencijalnih donatora...
Uskoro po porcije njihova graha dolaze vozači, domaći ljudi koji su se aktivirali, a tu su i momci iz civilne zaštite iz Zadra te dva vozila Crvenog križa. Svi oni dostavljaju toplu hranu po okolnim selima, ljudima za koje do jučer nismo ni znali da postoje.
Dan prije, u predvorju škole, ova je ekipa ispanirala i potom ispohala 3500 fileta smuđa. Ta je akcija trajala tri i pol sata, a radilo se kao na traci. Pohali su ih polako, kako je išla dostava, da ih svi dobiju još tople. Bilo je to na pravoslavni Badnjak, a velik dio žitelja obližnjih sela pravoslavne je vjeroispovijesti i to im je baš dobro došlo, kao za utjehu. Koliko god siromašni bili, uzvratili su već na Božić - školskoj JRE ekipi drugi dan poslali su u znak zahvalnosti pečeno prase. Cijela je ta razmjena lokalnom župniku sumnjiva i iritantna, ali to je već druga priča. Ovi ljudi, vrhunski kuhari, kuhaju za sve ljude kojima treba topli obrok, i ne prave razliku.

JRE ekipa ovdje bi trebala ostati do kraja idućeg tjedna. A što onda?
- Da, stvar smo postavili, sve funkcionira i sad očekujemo da institucije preuzmu pripremu toplih obroka. Mi ostajemo do 15. siječnja kad ćemo izdati ručak i uputiti se svojim restoranima - kaže Irina Ban.
Dok smo se rastajali, iz Audija netom prije parkiranog pred školom izašla su tri muškarca u odijelima, ljudi iz Ministarstva. Možda se ipak možemo nadati da će se pomoć stradalima u potresu nastaviti onako kako su je uhodali ovi vrijedni ljudi i vrhunski profesionalci.