Gerilske vrtlarice napadaju sjemenom

Maja Subotić i Marina Andrijašević pokrenule su Lisnati odred i napravile veliku stvar za širenje urbanih vrtova po Hrvatskoj

Iskreno, samo smo htjele pronaći neki dobar razlog za prčkanje po zemlji i unutar radnog vremena. Sjele smo na kavu, skužile se na prvu, na drugoj kavi dogovorile smo koncept, a na trećoj smo već bile prijavljene na Dan D. Strast prema lišću i placu s balkona stopila se u dizajnerske radne kalupe, pričaju Maja Subotić i Marina Andrijašević, koje zajedno čine Lisnati odred.

Maja je iz Kostrene i završava preddiplomski studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, a radi u agenciji za dizajn i marketing, kuha frendovima, sprema za cimerom. Marina je Makaranka, iako stjecajem životnih okolnosti Zagrepčanka, a kaže da luta između dizajna, pisanja, kuhanja i pimplanja po zemlji. Spojila ih je slabost prema biljnoj problematici.

Osmislile su mini urbane vrtove, takozvane grow-boxove, kutije u kojima se nalaze sjeme biljaka, izolacijska vrećica izrađena od recikliranih plastičnih vrećica iz dućana, drenažne kuglice od ekspandirane gline, zemlja i knjižica uputa i savjeta. Jedino još treba dodati kap vode, malo entuzijazma i pokoju zraku sunca da biste imali vrt na vlastitom balkonu.

– Prvi su prototipi bile kutije ‘It takes two to šalša’, u kojoj je kombinacija rajčice i bosiljka, zatim ‘Freshness underground’, u kojoj su peršin i rotkva, te ‘Some eat it hot’ s čili papričicom i origanom. No, sadržaj kutija mijenjat će se prema sezoni, izbacivat ćemo prigodne kombinacije – pričaju cure.

Drugi dio njihove priče su seedbombs – male bombice od gline, zemlje i raznog sjemenja. Tu gerilsko vrtlarenje dobiva pravi smisao jer bombicama je svrha da ih bacate po cijelom gradu.

– Kuglice su zapravo zameci budućih biljaka. Treba ih samo katapultirati u vanjski svijet, u pukotine asfaltnih ploča u gradu, rupe u kanalizaciji, u bilo kakav centimetar zemlje koji viri negdje iz popločenih trgova i ulica. Jednom ugniježđena, tamo će dočekati prvu jaču kišu, glina će se rastopiti, sjeme osloboditi i za mjesec-dva listići i cvjetovi zašarenit će taj gradski kutak – objašnjavaju.

Sjeme kojim barataju skupljeno je od plodova koji nikada nisu kemijski tretirani ili podvrgnuti bilo kakvim agresivnim metodama. Nabavljaju ga na malim gospodarstvima kojima uspjeh znači nešto više od broja nula na računu.

Kako i ne bi sve to osmislile kad im je oduvijek važno kakose hrane. Marina, ako nije s prstima u zemlji, vjerojatno žuti kapulu, mijesi kruh i uzgaja rotkvice u zdjelicama. Maji je, pak, važno da zna da joj neće izrasti treće oko nakon obroka i da je to što jede sto posto prirodno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 03:43